Ako je netko mislio da je Zoran Milanović političar novog kova, novog doba, onda se bome gadno prevario! Iako su mnogi imali neka očekivanja da se ponešto promijenio, otkako je izabran za predsjednika, kad su se čuli njegovi prvi javni istupi…
Bio je jako pomirljiv, nekonfliktan, nikakva napetost između njega i Vlade… Ono, kao da je nastupila neka idila, nirvana, laganica… I onda usred Jasenovca, Milanović je pokazao svu svoju čudnu narav, svoj čudan karakter, kao da je dugo u njemu čučao neki bijes, neki stari zatomljeni Milanović, i samo je bilo pitanje dana kad će eksplodirati. I eksplodirao je! I to gdje: na komemoraciji u Jasenovcu, na mjestu gdje se odaje počast žrtvama, na mjestu gdje nema mjesta politikanstvima, bijesnim ispadima političara, govoru mržnje…
Opet raspirio vječne rasprave o ustašama i partizanima
Osvježenje je bilo već to što više nema paralelnih komemoracija, što je državni vrh zajedno, a što je jedino logično i normalno za očekivati. Kao što bi bilo normalno da su svi zajedno kod odavanja počasti žrtvama Bleiburga, kod obilježavanja Bljeska, Oluje… No, Milanović je sve to neko novo ozračje bacio u smeće i opet raspirio vječne rasprave o ustašama i partizanima, za koje smo mislili i očekivali nadajući se da će nestati iz političkog diskursa i da će se mahom zadržati ondje gdje im je i mjesto – u historiografskim krugovima, u povijesnoj znanosti. Milanović svojim izljevom da ploču HOS-a treba baciti, a onda još dodatnim pojašnjenjima, koja su pokušala opravdati njegov izljev bijesa, ili što je to već bilo, totalno nas je vratio unazad. I pokazao je koliko je zapravo ideološki opterećen, ostrašćen, koliko nije dorastao funkciji predsjednika države, jer si šef države takav primitivan izljev ne može dozvoliti, posebice ne na mjestu gdje se odaje pijetet žrtvama.
Milanović je pokazao koliko nije dorastao funkciji predsjednika države
Ali kad se sjetimo kakav je Milanović bio ranije, posebice kad se sjetimo s kojim je žarom i energijom branio „Lex Perković“, kako je lagao i varao hrvatsku javnost zajedno sa njegovim sadašnjim šefom kabineta Orsatom Miljenićem, onda nas ne treba čuditi da mu nije dugo trebalo mirno razdoblje. Problem HOS-a nije od jučer, kao i problem ustaškog pozdrava „Za dom spremni“ koji je imao neku svoju funkciju u ratu, a koji dandanas neki žele provući na cijeli Domovinski rat, kao da je to bio poklič svih branitelja. No, problemi se ne rješavaju na Milanovićev način. O problemima se razgovara hladne glave. Isto kao što možemo raspravljati o ploči HOS-a u Jasenovcu, danas u Novskoj, i da je postavljanje u Jasenovcu bila i provokacija, jer se mogla odmah postaviti u Novskoj. Sve je to za raspravu. Ali, kad predsjednik države kaže da to tamo negdje treba baciti, a na ploči su imena ljudi koji su poginuli u ratu, što onda očekivati? Naravno da je ta njegova nerazumna izjava izazvala bijes i ogorčenje na sve strane. A on? Umjesto da se pospe pepelom, u svojoj maniri još žešće nastavi dijeliti lekcije, sa još više žuči!
Ne može poreći povijesne činjenice
Ista je stvar s Bleiburgom. Milanović može imati svoj stav ovakav ili onakav, ali ne može poreći povijesne činjenice. I ako se odaje počast i tim žrtvama, zašto se ne oda počast u Hrvatskoj? Zašto to opet treba biti Tezno kod Maribora? Zašto ne na Mirogoju ili u Macelju? Tako je Milanović i ranije bježao s Josipovićem u Maribor, pa tako sad nastavlja istu politiku koja je posve nerazumna, osim valjda njemu, jedina razumna. Koliko bi za Hrvatsku značilo da su sva trojica bila u Jasenovcu, položila vijenac, odala počast, odšutjela na bilo kakve političke izjave, pa i na medijske upite… Isto kao što bi bilo za normalizaciju i relaksaciju društva jedino normalno da se sva trojica pojave i na Mirogoju kod odavanja počasti bleiburškim žrtvama, kao što treba zajedno slaviti i naše pobjede u Domovinskome ratu. Odnosno, bilo bi danas, 2020. godine, normalno da konačno imamo politiku koja spaja, a ne koja dijeli, politiku koja se ne upušta u povijesne rasprave, politiku koja je uključiva, a ne isključiva, politiku koja se ne bavi prošlošću, nego gleda kako ćemo bolje živjeti u budućnosti. To bi bilo jedino normalno, a sve drugo je nenormalno i samo nas dalje vuče unazad.
Fenix-amgazin/Zvonimir Despot
Zanimljive kolumne, komentare, ali i razne druge priče, reportaže, putopise, pronađite u tiskanom izdanju Fenix Magazina
Želite li se pretplatiti na tiskano izdanje hrvatsko-njemačkog mjesečnika Fenix Magazin, možete to učiniti:
putem e-maila: revelin.media@gmail.com
telefonom: +49 (0) 69 34 878 1400
faksom: +49 (0) 69 34 878 1409
ili putem linka ONLINE PRETPLATA
