Nedavno je javnost zapljusnula neobična vijest. Radi se o priopćenju Hrvatskog svjetskog kongresa. Ako ne znate, to je, kako piše na njihovim mrežnim stranicama, „Međunarodna, neprofitna, nevladina i nestranačka organizacija, koja za zadaću ima povezati sve Hrvate i Hrvatice, hrvatske Udruge i ustanove izvan Domovine i tako stvarati bolje uvjete i interese hrvatske domovine i hrvatskog izvandomovinstva“.
„Ciljevi Hrvatskog svjetskog kongresa su unaprjeđenje zajedništva među Hrvatima, ostvarenje njihovih težnji, osiguranje kontinuiteta i razvoja vjerskog, duhovnog, kulturnog, društvenog i športskog naslijeđa u Hrvata.“ I rekao bi čovjek da su priopćili neku novu, lijepu vijest o Hrvatima u iseljeništvu. Kad ono, normalan čovjek stane i pita se: „Što je to?“ Kako ljudi koji godinama žive u zapadnim demokratskim zemljama i vode ovu organizaciju, mogu to učiniti? Kako im uopće tako nešto može pasti na pamet?
Lov na vještice!
Naime, predsjednik HSK-a Vinko Sabljo podnio je kaznenu prijavu Kongresa protiv Dane Budisavljević, autorice filma „Dnevnik Diane Budisavljević“, i to „zbog osnovane sumnje počinjenja kaznenog djela iz čl. 311., stavak 1. Kaznenog zakona RH“. Odnosno, zbog krivotvorenja! I u priopćenju su naveli što je sve to autorica filma po njima krivotvorila, pa je zato po sudu Kongresa treba optužiti, suditi joj, kazniti je – ne zna se kako, zatvorom ili novčano, ili oboje, i valjda film zabraniti, spaliti, uništiti?! Lov na vještice, to je to!
Uopće nije sporno da film ima propusta, namjernih ili nenamjernih. Uopće nije sporno da je film doživio stručne kritike povjesničara koji se bave tim razdobljem, ali ozbiljnih povjesničara poput dr. sc. Nikice Barića s Hrvatskog instituta za povijest. No, nekoga kazneno prijaviti i goniti, gdje oni zapravo traže od Državnog odvjetništva da autoricu goni po službenoj dužnosti, graniči sa zdravim razumom. I to u stvari nema veze s ničime, osim s pomračenim totalitarnim umom.
O svemu se može raspravljati – o sadržaju knjiga, filmova, svih mogućih radova, argumentirano kritizirati, pobijati… No, zapadni demokratski svijet, kojemu valjda pripadamo, ne poznaje situaciju u kojoj bi se kazneno gonilo nekoga samo zato što je načinio neko djelo koje se ne sviđa određenoj skupini ljudi. Ali, ako se zna da tu skupinu oko HSK-a dobrim dijelom čine ljudi skloni filoustaštvu, da uokolo čestitaju 10. travnja kao Dan državnosti, onda je sasvim jasno odakle vjetar puše.
Zašto kaznena prijava?
Nije njima do istine, njima je samo do obračuna protiv neistomišljenika. A zašto kaznena prijava? U priopćenju na početku jasno stoji: „U filmu nema objašnjenja kako je Diana Budisavljević spasila deset tisuća djece. Film je posvećen spašavanju tisuća djece, a ne vidi se kako su spašena. To je učinjeno da bi se sakrila uloga režima koji je spašavanje ne samo dopustio, nego ga je i naredio. Povijest kaže da su državne službe na kraju akcije spašavanja izvijestile poglavnika Pavelića o provedenoj zadaći koju im je bio naredio.“ Znači, autorica filma prešutjela je pozitivnu ulogu ustaškog režima i Pavelića!
Istina je da je Pavelić u tome imao izravnu upletenost. O tome je 2016. godine pisao spomenuti Barić u „Pilaru“, časopisu za društvene i humanističke studije, kad je u sažetku znanstvenog članka koji nosi naslov „Kozara 1942. – sudbina zarobljenika, civila i djece“, zaključio: „Kada je riječ o sudbini djece s Kozare, smatram da sam pokazao da su njihovo preuzimanje iz sabirnih logora i kasniji postupak s njima te njihovu kolonizaciju, organizirale vlasti NDH. U tom smislu, ulogu Diane Budisavljević, koja se u posljednje vrijeme u određenim krugovima u Hrvatskoj posebno ističe, smatram pretjeranom. Čak se i iz tih krugova može čuti da im se priča o njihovoj heroini ponekad čini ‘izmišljenom’, jer im je ‘teško pojmiti’ da je režim poput ustaškog uopće dopustio Diani Budisavljević spasiti toliko djece.“
Sve, samo ne normalno!
„Zapravo, priča o Diani Budisavljević i jest izmišljena. Nije izmišljen dio koji se odnosi na njezine nesumnjive zasluge u humanitarnom radu i brizi za srpsku djecu, ali je izmišljena u dijelu koji se odnosi na pitanje kako je pod ustaškim režimom takva akcija spašavanja djece bila moguća. Bila je moguća zato što je sâm režim – ‘po nalogu Poglavnika’ – tu akciju odobrio i proveo. U vezi s navedenim, slažem se s tvrdnjom povjesničara Tomislava Dulića koji je zaključio kako su nedvojbene zasluge Diane Budisavljević oko spašavanja srpske djece i vođenja kartoteke, koja će kasnije omogućiti da neka od njih budu spojena sa svojim roditeljima, ali je istovremeno svojim radom ‘nesvjesno’ pomogla politici Ante Pavelića da napuštena ili od roditelja odvojena srpska djeca budu razmještena po hrvatskim obiteljima.“
Drugim riječima, film koji je nastao nakon Barićeva članka ima upravo i te nedostatke. I o tome se može pisati, kao što je Barić pisao kasnije. Ali, ni Bariću ni ikome drugome nije palo na pamet da podiže kaznenu prijavu, a onda to učini HSK, kojemu je svjetsko sjedište u New Yorku, a predsjednik u Švicarskoj. No, da stvar bude do temelja bizarna, u Kaznenom zakonu uopće nema stavka na koji se oni pozivaju. Pod člankom i stavkom koji su naveli ne postoji nikakvo krivotvorenje. Ni u cijelome KZ-u ne postoji kazneno djelo za koje su prijavili autoricu filma. Toliko o ekipi! A onda se čudimo kakva je u domovini percepcija iseljeništva kraj ovakvih bizarnih likova i organizacija?! I meni su, neki od njih bez zadrške ranijih godina, čestitali 10. travnja kao nešto normalno! To je sve, samo ne normalno! Bolje da se raspuste, nego da dalje ovako sramote Hrvate!
Fenix-magazin/MD/Zvonimir Despot
Zanimljive kolumne, komentare, ali i razne druge priče, reportaže, putopise, pronađite u tiskanom izdanju Fenix Magazina
Želite li se pretplatiti na tiskano izdanje hrvatsko-njemačkog mjesečnika Fenix Magazin, možete to učiniti:
putem e-maila: revelin.media@gmail.com
telefonom: +49 (0) 69 34 878 1400
faksom: +49 (0) 69 34 878 1409
ili putem linka ONLINE PRETPLATA
