Kada su 2011. godine otpuštene, jedan dio tekstilnih radnica, sada već propale tekstilne industrije Kamensko, nisu sjedile prekštenih ruku nego su zasukale rukave i ušle u borbu za dostojanstven život i brobu za pravo na rad.
Kamensko je u proljeće 2010. proslavilo 60 godina postojanja da bi u prosincu iste godine ugasili strojeve i poslali na cestu 426 radnika. Samo su željele raditi, međutim, da su pustile da pravna država i sustav riješe njihov problem, danas bi vjerojatno bile na burzi nerada još samo jedan broj.
U međuvremenu, ove žene su postale državne herione i simboli inata i borbe za radnička prava.
Put im, kako kaže voditeljica udruge Žene Kamenskog, Đurđa Grozaj nije bio nimalo lak. Krenule su od prosvjeda u parku, njih 19 žena, kada su promrzle i gladne napokon probile medijsku blokadu, stavile svoj život na licitaciju ne znajući hoće li jutro sve žive dočekati jer se spavalo na kartonima u parku u srcu zime , otvorile su svoja srca jer jedino im je to ostalo. U tvornici, tom štakornjaku, su radile žene koje su imale logorski tretman, radile su od jutra do mraka bez plaća, ali društvu kao da je to bilo sasvim normalno da netko radi bez plaće i da u 21. stoljeću gladuje, kaže nam voditeljica udruge Kamensko.
Pitale smo se pod hladnim promrzlim nebom Zagreba da li će se netko odvažit da nam pomogne.
Prvi i glavni koji su zaslužni za to što danas rade, su kako kaže Đurđa, mediji.
Ja samo imam pozitivna iskustva s medijima i bezgranično sam svima od reda zahvalna jer da nije bilo njih danas ne bi bili tu gdje jesmo – misleći na prostorije koje im je dodijelio i uredio grad Zagreb i gradonačelnik Milan Bandić na zagrebačkoj Knežiji . Potporu su dobile kako kažu i od predsjednika države Ive Josipovića i neizmjerno su zahvalne svima koji su na bilo koji način sudjelovali i sudjeluju. Kada dobijete košulju iz Knina da joj promjenite ovratnik ili hlače iz Dubrovnika da skratite, suze vam jednostavno polete niz lice. Mali ljudi velikog srca su nas svakodnevni motivator, i kad klonemo takve geste nas jednostavno ponovno dižu i daju nam nadu u bolju budućnost, dodaje voditeljica Đurđa sa suzom u oku.
– Presretne smo i ponosne jer na jesen će jedna kolegica otići u mirovinu, a na njeno mjesto dolazi druga kojoj fali osam mjeseci do mirovine dodaje Grozaj. Sveukupno, trenutno u udruzi na plaći ima šest žena, dvije na usavršavanju i četiri volonterke. U svom članstvu trenutno broje 65 aktivnih članova i 78 počasnih koji su zajedno sa ženama Kamenskom postali dio priče.
Cilj njihove udruge je zajedničko djelovanje i međusobna podrška u održavanju egzistencije žena, mahom u 50-im godinama koje su ostale na cesti nakon 30 godina radnog staža, a nitko ih ne želi zaposliti zbog starosne dobi. Ove vrsne tekstilne profesionalke u svojim rukama rade čuda, osmišljavaju nove modele, šivaju , popravljaju odjeću. Veliki broj kućnih mašina su iskoristile i za podučavanje tako da održavaju i tečajeve šivanja i krojenja, gdje iskorištavaju svaku doniranu tkaninu. Ako imate višak materijala i ne znate što s njim, radnice Kamenskog će vas zasigurno dočekati raširenih ruku.
Prvu reviju su napravile od doniranog materijala pod nazivom „Jednako lijepa“ na kojoj nisu htjele angažirati niti jednog dizajnera, čime su htjele naglasiti da svaka žena u njihovim kreacijama je jednako lijepa. Organizirale su i tribinu pod nazivom“ Žensko radništvo“, kojom su pokušale poslati poruku da se treba boriti za društvo jednakih prava i vrijednosti u kojem žena u kasnoj dobi ne bi trebala biti odbačena pred mirovinom ali isto tako i mlada djevojka koja kada dolazi na prvi razgovor za posao da ima priliku za zaposliti se iako nema radnog iskustva.
27. rujna najavljuju svoju novu modnu reviju na Cvjetnom trgu u sklopu Susedgradskih jeseni.
Iako su doživjele i poplavu u kojoj su izgubili veliki dio doniranih mašina i materijala ipak su ponovno stale na noge i nastavile dalje. Međutim, naglašavaju da im je trenutno Stick mašina od izuzetno velike važnosti, a polovna ista takva stara košta njima nedokučivih 130.000 kn, stoga apeliraju na pomoć svih onih koji imaju veliko srce i u mogućnosti su da pomognu. mi iz Fenixa kao iseljenički list sa portalom Fenix-magazin, nadamo se da će ova priča naći put i do onih koji bi mogli pomoći ovim izuzetnim ženama zvanim hrabrost, koje ne traže put nego ga prave same.
Katarina Pejić
