Poznati hrvatski glazbenik Jasmin Stavros umro je u srijedu nakon borbe s teškom bolesti u 68. godini života u zagrebačkoj Klinici za plućne bolesti Jordanovac.
Stavrosu je u ožujku ove godine dijagnosticiran karcinom kostiju. Početkom travnja prebačen je iz Vinogradske bolnice u KBC Rebro u Zagrebu, a zatim i u bolnicu na Jordanovcu gdje je i umro.
Rođen je u Splitu 1954. kao Milo Vasić. Potječe iz glazbene obitelji. Otac, djed i brat su se bavili glazbom, a majka je pjevala u splitskom HNK.
Od rane mladosti svirao je bubnjeve, a s 15 godina profesionalno je svirao u splitskim sastavima – Delfini, Mladi batali (današnji Magazin), grupi More.
Osamdesetih godina je otišao u Ameriku, gdje se zadržao dvije godine i završio privatnu jazz akademiju Stanley Spector u New Yorku. Kao jedan od najboljih studenata iz Europe dobio je 1982. godine zelenu kartu za boravak u Americi.
Prije odlaska u Ameriku svirao je četiri godine udaraljke u HNK, a dirigirali su mu Vjekoslav Šutej, Nikša Bareza, Bardeli, Papandopulo. Paralelno je snimao ploče i svirao u bendu Olivera Dragojevića i Meri Cetinić.
Surađivao je i s diskografskom kućom Ariol u Njemačkoj od koje je dobio ponudu da radi za njih kao studijski bubnjar.
Stavros je poznat, između ostalih, i po pjesmama uspješnicama “Umoran sam”, “Dao bih sto Amerika”, “Kad se prijatelji rastaju”.
Jasmin Stavros je bio uvjereni vjernik. Nakon što je napravio prekretnicu u svom životu, ostavio je alkohol i drogu te se okrenuo životu u vjeri. Često je puta, u sklopu duhovnih večeri, svoje svjedočanstvo o življenju katoličke vjere znao ispričati mladim ljudima.
Fenix-magazin/SČ/ Hina
