Čitam ovih dana kako je gospodin Slaven Kovačević ustvrdio da je hrvatska želja da biraju svojega člana Predsjedništva BIH fašistički narativ. Ne znam je li taj politički beznačajan čovjek „pao s Marsa“ ili je intelektualno slijep, te ne zna razlikovati fašističku ideologiju od europskog tipa demokracije.
Piše: Dr. fra Luka Marković

Da je rođen negdje u arapskom svijetu, u kojem je pojam europske demokracije još uvijek upitan, moglo bi ga se shvatiti. Ili, možda je pomislio, pod utjecajem riječi islamofobija, kojom se obilno služe oni koji žele više islama u Europi nego ga je potrebno, da se podvalama najlakše dolazi do cilja.
Zavadi pa se uhljebi
Vjerojatno se ne radi ni o prvom niti drugom, nego o nečem trećem. Gospodin Kovačević pripada grupi nostalgičara za Titovim vremenima i Jugoslavijom, koju je sada pronašao u Bosni i Hercegovini. Nije njemu ni do islama niti do Bosne i Hercegovine, nego do debele hladovine, u kojoj bi mogao uživati poput Komšića dok se Bošnjaci i Hrvati prepiru.
Nikakvo čudo, jer čovjek pripada onoj grupi koja se vrlo uspješno služi latinskom uzrečicom „zavadi pa vladaj“ (divide et impera), ili jednostavnije rečeno zavadi pa se uhljebi. Briga njega što se između ta dva naroda stvara animozitet, što ide u prilog Vučiću i njegovim trabantima u BiH. Ljudi poput Komšića i spomenutog gospodina su uspjeli do te mjere zavaditi Hrvate i Bošnjake da bi se jednog dana moglo dogoditi da uđu u međusobni sukob. Ne daj, Bože.
Pa ipak da bi čovjek bio dovoljno iskren mora priznati i to da su sami Bošnjaci međusobno ideološki podijeljeni. To bi mogao biti uzrok za nesposobnost pronalaženja puta za sporazumijevanje s Hrvatima. Dugo su se borili u toj podijeljenosti za bošnjačke glasove, zaboravljajući da BiH ne može biti funkcionalna dok ne budu zadovoljna sva tri konstitutivna naroda.
Podijeljenost na sekularne i Alijine
Da bi to shvatili, ne trebaju ići izvan Europe. Neka samo malo zavire u Belgiju, Švicarsku i Luksemburg. Nažalost, podijeljenost na sekularne i Alijine je do te mjere jaka da se nitko ne usudi reći da je konačno dosta te gluposti s biranjem Hrvata-Nehrvata Hrvatima, čovjeka kojega ovi ne žele. Uzalud je svojevremeno na opasnost takvog odnosa prema hrvatskom narodu upozoravao, zasigurno veći bošnjački patriota od Kovačevića, Haris Silajdžić.
Mnogi nisu niti svjesni koliku štetu nanose samom bošnjačkom narodu, ali i Hrvatima. Hrvatima nanose štetu ne samo zbog toga što im oduzimaju pravo na izbor vlastitog kandidata, nego i time što uvijek iznova daju priliku Draganu Čoviću da manipulira hrvatskim narodom, obećavajući već desetljećima kako će ubrzo riješiti sve hrvatske probleme. Vrijeme odmiče, stanje u BiH postaje sve napetije, dok je Čović i dalje „neupitni car“ hrvatskog naroda u BiH.
Ali tko zna, možda poneki bošnjački političari šuruju s njim više nego on sam s Dodikom. Teško je jednom posavskom Hrvatu zaboravit Čovićeve riječi u Banja Luci kako Srbi trebaju čuvati Republiku Srpsku.
Sve je moguće
Briga njega što je u Posavini živjelo više Hrvata nego u čitavoj Hercegovini bez Mostara. Možda jednog dana, ako postoji neki njegov partner u bošnjačkoj politici, poruči Bošnjacima da čuvaju Bošnjačku (muslimansku) Republiku, bez obzir što u tom trenutku u njoj neće više biti bosanskih Hrvata. Sve je moguće.
Ako se neke izjave čitaju između redaka, ne može se isključiti mogućnost nekog dogovor između pojedinih hrvatskih i bošnjačkih političkih krugova, koji bi vodio u tom smjeru. Nešto o tome govore i jadikovanja pojedinih bošnjačkih intelektualaca, poput gospodina Esada Durakovića, koji očito želi cijelu BiH, ali uređenu prema njegovim vizijama, koje je sa sobom donio iz arapskog svijeta.
Među Bošnjacima, koji su bliži Aliji nego Titu, ima zasigurno i onih koji bi za razliku od spomenutog gospodina radije vidjeli manju Bošnjačku Republiku, nego BiH triju konstitutivnih naroda u kojoj islam ne bi bio dominantan. Možda je i onaj „heroj“ Zahiragić u Zagrebu samo glumio prkošenje Hrvatima? Možda je to bilo i dogovoreno?
Što reći na kraju?
Zasigurno i on dobro zna da odlaskom Erdogana s vlasti u Turskoj odoše i snovi o jakom utjecaju islama na društvo u BiH. Naime, Erdoganova opozicija već najavljuje sekularnu Tursku, po uzoru na europske demokratske zemlje. Što reći na kraju? Treba se i dalje nadati da će razum pobijediti i da će BiH biti uređena tako da s tim budu zadovoljna sva tri konstitutivna naroda.
Međusobnu ideološku podijeljenost trebaju Bošnjaci rješavati bez uvlačenja Hrvata u svoje probleme. Boljeg rješenja nema od onog kantonalnog uređenja (županijskog) u Švicarskoj. Uostalom, to je jedini način da u BiH opstanu djelomično Hrvati u Posavini i Bosni, da se Srbe spusti na zelju i Bošnjaci dođu k sebi.
Fenix-magazin/SČ/Dr. fra Luka Marković
