U Njemačkoj je potpuno cijepljeno 62 posto ljudi, ali to je daleko od dovoljnog. Vlast odbija uvesti obvezno cijepljenje i pokušava doći do neodlučnih na raznim mjestima: u gradskom prijevozu ili na nogometnom igralištu, piše DW.
U autobusu, knjižnici, džamiji ili pokraj nogometnog terena – od ovog ponedjeljka (13.9.) ljudi u Njemačkoj se mogu cijepiti gdje žele, bez prethodne prijave. U pitanju je pokušaj vlasti da se preduhitri ono što epidemiolozi već očekuju kao „četvrti val” epidemije koronavirusa.
Jer unatoč tome što odavno ima dovoljno cjepiva i što ga ljudi mogu primiti kako u centrima za cijepljenje, tako i kod liječnika u ordinaciji ili u svojoj firmi, stopa vakcinacije kao da se polako zaustavlja na 62 posto. Toliko je stanovnika u zemlji potpuno zaštićeno s dvije doze cjepiva.
Prema stručnjacima, za bezbrižnu zimu u sudaru s delta sojem virusa udio cijepljenih osoba u stanovništvu trebao bi iznositi 85 do 90 posto.
Prema Institutu Robert Koch, to je teoretski moguće i bez uvođenja obveze cijepljenja s obzirom da svega između pet i deset posto ljudi striktno odbija cijepljenje. Ostali kao da su još neodlučni.
„Došao sam do točke da razmišljam jesmo li možda iscrpili sve što smo kao političari mogli učiniti”, rekao je prošli tjedan prilično frustrirano gradonačelnik Berlina Michael Müller.
Doći do ljudi
Drugi su uvjereni da se može učiniti više. „Kako bi se slomio četvrti val, prije nego što postane dramatično, širom zemlje se mora uvesti pravilo 2G gdje god je moguće“, traži Frank Ulrich Montgomery, predsjednik Svjetskog udruženja liječnika.
Pravilo 2G bi značilo da u objekte poput restorana, teretana, frizerskih salona ili na sportske i druge priredbe mogu ući samo cijepljeni ili oni koji su preboljeli koronu. Trenutno širom Njemačke vrijedi pravilo 3G – ono znači da pristup imaju i oni sa svježim negativnim testom na koronavirus.
Nada je očito da pomak u stopi cijepljenja može donijeti promjena taktike: kad neće ljudi do cjepiva, onda će cjepivo do njih. Tako se u Berlinu već provode vakcinacije na čuvenoj liniji šinobusa koja čini prsten oko grada u dužini od četrdeset kilometara.
„Mislio sam, zašto ne? Uđeš u šinobus, i gotovo. To je praktičnije nego ići liječniku i zakazivati termine”, kaže nam Andreas Resing koji se odlučio cijepiti u gradskom prijevozu. Ali, na kraju za njega nije bilo cjepiva – sve je bilo potrošeno, jer su liječnici ponijeli svega stotinu doza.
„Cjepivo ili zaraza”
Dok broj zaraza blago raste, baš kao i broj pacijenata na odjelima intenzivne njege, ministar zdravstva Jens Spahn govori o „pandemiji među necijepljenima”.
Po broju cijepljenih Njemačka je u Europi negdje u sredini. Cijepljeno je znatno više ljudi nego recimo u Hrvatskoj, ali prilično manje nego na Malti, u Francuskoj, Portugalu, Španjolskoj ili Danskoj.
Zastupnik stranke Zeleni Janosch Dahmen, koji je donedavno i sam radio kao liječnik u Berlinu, kaže da je do sada nedostajalo ponuda za vakcinaciju na svakom koraku, uključujući rane jutarnje i kasnije večernje sate kada ljudi idu na posao i s posla. Dahmen se zalaže da građani sami biraju cjepivo koje žele.
„Moramo im dati osjećaj da je u njihovim rukama odluka koje cjepivo primaju. Moramo autobusima stići do sela. I prije svega: moramo cijepiti u centrima za testiranje, koji su i dalje prilično posjećeni“, kaže Dahmen za DW. U centre za testiranje, logično, najviše odlaze necijepljeni.
Za sada vlasti odbijaju obveznu vakcinaciju i za pojedine grupe zaposlenih, poput zdravstvenih radnika ili nastavnog osoblja. Ostaju samo apeli s umjerenim uspjehom.
I Dahmen apelira: „Sljedeće godine će se zbog globalne situacije zaraziti svi koji nisu cijepljeni. Dakle, jedini izbor koji postoji je onaj između cjepiva i zaraze.”
Fenix-magazin/MMD/DW
