Konstatirajmo najprije kako živimo u nekakvoj uljuđenoj Europi u kojoj smo manje više svi uredili svoje države ili državice, po svojim mogućnostima namjestili svoje domove, formirali svoje obitelji, pozavršavali nekakve škole i odlučili živjeti u – miru. Ne i u raskoši (neki i to).
Piše: Dr Jure Burić
Zamislite na trenutak sliku broj jedan:
Svako jutro mama ili tata vode svog malenog “klinca” ili “klincezu” u vrtić.
Nakon napornog radnog dana umorni i “izmoždeni”, jedva čekate ponovno doći u vrtić po svog nasmijanog cvrčka i odvesti ga u njegov dom.
Možda u tome domu neće imati onako lijepe velike igračke kao što ih je imao u vrtiću, ali će imati svoje male, drage i svoju nasmijanu mamicu i voljenog taticu.
A onda dođe trenutak da neki zločesti ljudi iz samo njima razumljivih razloga bace granatu na vrtić ili pored njega i ubiju ono što vam je najdraže i najljepše u životu- vašeg malenog klinca.
Nema veće tuge i nema veće žalosti nego kada roditelj ukopava svoje dijete, pa bilo mu jedna ili dvadeset i jedna godina!
Nema- vjerujte mi!
Slika broj dva:
Vaš “klinac” je odrastao, izašao iz vrtića, završio osnovnu pa srednju školu, postao punoljetan, a samim tim i vlasništvo-države.
Nije on više samo vaš- on je i- “državni”. Država ga jamačno neće niti iz daleka voljeti niti paziti kao što ga vi volite i pazite, ali on je sada i njihov. Oni raspolažu s njegovim životom- ne vi niti on, već oni.
Odjednom netko će vašu državu napasti i vaš klinac postaje vojnik. Po nalogu onih što vašu državu vode bez obzira na to što ti u njihovo vrijeme nisu htjeli, a niti željeli biti vojnici u obrani svoje domovine, danas gospodare vašim “klincem”- oblače ga naoružavaju i šalju- u rat!
Rat u dvadeset i prvom stoljeću koji je i dalje “poguba ljudske naravi”- koliko god
“svet” bio. I ? vaš “klinac”- gine. Tuga!
Pregolema tuga! Roditelji sahranjuju svoje dijete- ostaju uspomene od onih malih veselih vrtićkih dana do ovih punih tuge i bola. U toj boli može biti i ponosa. Vaše dijete dalo je život za svoju voljenu domovinu. Ali i za još koga? Možda za onog bogataša na mega- jahti koji je uźivao dok se vaš “klinac” borio ili je negdje pripremao svoju karijeru pa danas uživa blagodati svoga imanja, znanja i raskoši.
Možda će se i on priključiti onom bahatom bešćutnom oligarhu na njegovoj jahti, ukoliko je i sam/a ne bude imao.
Domoljub sam i u svakom trenutku dao bih svoj život za svoju domovinu, ali bi mi bilo neizmjerno teško dati život svog “klinca”od jedne ili dvadeset i jedne godine.
Promislite malo- vi svjetski moćnici, mućnite malo svojom glavom prije nego li odlučite započeti rat. Promislite kako bi glavom mogli “mućnuti” i “klinci”, pa kad shvate za kuga će ginuti- proći će vas volja i za ratom i za jahtama i za oligarsima……
Ali, kada odbaciš Boga, sve ti je dopušteno, pa i rat. Na žalost i Europa ga je davno odbacila!
Fenix-magazin/MMD/Jure Burić
NAPOMENA: Dr. Jure Burić je poznati dubrovački liječnik, sudionik Hrvatskog proljeća i ratni povjerenik Hrvatske vlade za jug Hrvatske, prvi župan Dubrovačko-neretvanski i bivši zastupnik u Županijskom domu Hrvatskog državnog sabor do njegovoga ukinuća.
