Najnovija zbirka pjesama hrvatske pjesnikinje Malkice Dugeč, objavljena krajem prosinca 2021. u Hrvatskoj, u izdavačkoj kući Tkanica, nosi naziv Za dane buduće. U zbirci se nalaze samo pjesme u prozi, nastale od 1984. do 2021., podijeljene u sam poglavlja.
Za dane buduće, naziv je i pjesme, tiskane i na koricama knjige, u kojoj Dugeč govori o svojoj poeziji. U pjesmi pjesnikinja izražava svoju svjesnost zrelosti svoga pjesništva, njegove iskrenosti i njegove vrijednosti.
O svom stvaranju i pjesništvu Dugeč govori i u još nekoliko pjesama: Tamo gdje svjetlost ne nesta, Izlaz iz noći i Zov nezvana gosta i Možda jednog dana.
Pjesnički opus Malkice Dugeč je velik i kako kaže u pjesmi Za dane buduće “… plod su zreo…” i “…pouka za dane buduće…”.
Malkica Dugeč počela je pisati poeziju još u ranoj dobi; prva pjesma bila joj je objavljena 1953. godine u Poletu i Studentskom listu a prva knjiga poezije 1960. Nakon što je kao sudionica hrvatskog proljeća bila prisiljena napustiti tadašnju državu 1972., došla je u Njemačku gdje je ostala živjeti. Redovno piše i objavljuje u hrvatskim publikacijama izvan domovine i nakon 1990. u domovini. Objavila je preko trideset knjiga.
Malkice Dugeč poznata je po pjesmama posvećenim domovini pa tako i najnovija zbirka sadrži više pjesama o Hrvatskoj: o njenoj zabranjenoj, nikad do kraja ispisanoj povijesti, o ljubavi prema njoj, čežnji za njom, njenom ljepotom i toplinom te stalnoj strepnji nad njom, Pjesme o domovini isprepliću se s pjesmama o životu izvan nje kao u pjesmi Hodeć po tuđini u kojoj kaže : “…hodeći po tuđini , snujuć o ljepoti što iza nas osta u ranjenoj našoj domovini…”
Hrvatski jezik je također neiscrpna inspiracija za Malkicu Dugeč koja i u ovoj zbirci s puno ljubavi
piše o njemu i hrvatskoj riječi. “… Riječi, moje hrvatske riječi su i ljepota i ljubav i krik…” kaže Dugeč u pjesmi Među hrvatskim riječima, a u pjesmi Riječ kaže: “…A kada smo daleko, daleko Riječ nas u Domaju vrati…”. Dugeč također traži mogućnosti obogaćenja jezika novim riječima kao u pjesmi Zimoljeće i u Bijela zima među proljećarima te podsjeća na povijesni događaj vezan za hrvatski jezik u pjesmi Uz dane hrvatskog jezika. Međutim, svjesna stvarnosti i njene ozbiljnosti, pjesnikinja neprestano bdije i strepi nad opstankom hrvatskog jezika pa u pjesmi Napad korone i na hrvatski jezik, upozorava na unošenje tuđica koje mu prijete nestankom “…Zar da i on bude žrtvom njene čudi hudi, da ga novim tuđicama kiti i bliske mu smrti dane će upisane u kalendar biti…?”
Prvo poglavlje zbirke Za dane buduće nosi naslov istoimene pjesme Stol prostrt za dvoje u kojem su sadržane pjesme nastale u spomen na pokojnog supruga Malkice Dugeč, Božu Dugeča, poznatog po djelovanju u vrijeme hrvatskog proljeća a poslije aktivnog u emigraciji. Ispovijest moga Bože je pjesma o ljubavi koja privlači iskrenošću, dubinom i ljepotom.
Dugeč je pjesnikinja duboko humana, koja voli čovjeka i suosjeća s njim, koja preispituje događaje i pojave, razmišlja o životu i njegovim nepoznanicama, iskazuje duboku vjeru u Boga i nadu što svjedoči i ova zbirka pjesama.
Malkica Dugeč, osnovnu školu pohađala je u Sarajevu, gimnaziju u Zagrebu gdje je i diplomirala na Filozofskom fakultetu. Pjesme je počela pisati i objavljivati još u gimnaziji. Dobitnica je više nagrada za pjesništvo i književnost. Nagrade Dubravko Horvatić i Antun Branko Šimić, samo su neke od njih.
Fenix-magazin/MD/Jasna Lovrinčević
