U Domu Kardinala Franje Kuharića u Wiesbadenu, Hrvatska kulturna zajednica Wiesbaden organizirala je predstavljanje 11 kratkih misa na poznate napjeve, hrvatskog glazbenog pedagoga i autora, koji djeluje izvan Domovine,Rajka Radišića, objavljenih pod nazivom Tebe Boga Hvalimo. Zbirka je objavljena u veljači 2014.
Sve nazočne je srdačno pozdravio predsjednik HKZ Wiesbaden, gospodin Ivica Košak s kratkim osvrtom na povijest primjene kontrafakture u Njemačkoj.
Kratke mise Rajka Radišića objavljene su u dva dijela, u dvije knjige. Jedna od knjiga, prikladna za članove zbora i vjernike koji pjevaju zajedno sa zborom, sadrži samo note i riječi za jednoglasno pjevanje zbora s oznakama za tempo i način pjevanja.
Druga knjiga, pored melodije i riječi, sadrži i harmonijsku pratnju za orgulje.
Četiri kratke mise, Misa za Došašće, Misa za Božić, Misa za Korizmu i Misa za Uskrs, za koje je harmonizaciju napisao mon. Miroslav Martinjak, objavljene su 2010. i već su predstavljene u tisku i promovirane.
Za sedam ostalih misa brevis, Misa kroz godinu, Misa Duhu Svetome, Misa Blaženoj Djevici Mariji, Misa sv. Franji Asiškom, Misa blaženom Alojziju Stepincu, Misa za pokojne i Misa za mlade, Rajko Radišić napravio je odabir pjesama koje je prilagodio liturgijskom tekstu, preuzimajući originalnu harmonizaciju, koju je također prilagodio novonastaloj melodiji.
Notografiju izradio je Eckhard Schneider, a cijelu knjigu je oblikovao Dario Radišić.
Ovim kratkim misama Rajko Radišić zasigurno je obogatio hrvatsku crkvenu glazbu.
Zbirka je posebno značajna jer je nastala izvan domovine gdje su pojedine mise prvi put predstavljene i izvedene, naglasila je Jasna Lovrinčević u svom osvrtu na Radišićeve kratke mise. Misa za Uskrs prvi put je izvedena 20. travnja 2013. u Hrvatskom kulturnom društvu Koblenz, a Misa svetom Franji Asiškom promotivno je izveo zbor udruge Bivših đaka Visočke gimnazije, u Wiesbadenu, 6. listopada 2013. , u crkvi svetog Kiliana, na svečanoj nedjeljnoj svetoj misi na hrvatskom jeziku, u okviru Hrvatske katoličke misije u Wiesbadenu.
Autor je odabrao naziv kratke mise jer se radi o uglazbljenom misnom ordinariju uključujući: Gospodine, Slavu, Svet i Jaganjče Božji.
Na promociji u Wiesbadenu, predstavljena je Radišićeva Misa kroz godinu. Iva Lesica, voditeljica crkvenog zbora iz Koblenza, izvela je solo, Gospodine, napisan prema njemačkoj crkvenoj pjesmi Loben den Herrn. Zbor Hrvatske katoličke misije iz Wiesbadena, pod ravnanjem časne sestre Auksilija Milić, također je izveo Gospodine te Slavu i Svet, napisan na glazbu pjesme Tebe Boga hvalimo.
Peter Wayand, bariton, izveo je pjesme O Haupt voll Blut und Wunden i Wenn ich einmal soll scheiden od Johana Sebastiana Bacha, nastale prema kompoziciji iz šesnaestog stoljeća Mein Gmüt ist mir verwirret i tako publici predstavio primjer kontrafakture u njemačkoj glazbenoj baštini.
Peter Wayand, nastavnik na realnoj školi, je inače počasnim član Hrvatskog kulturnog duštva Koblenz i bivši učenik Rajka Radišića i njegov dugogodišnji suradnik. Suradnju s Hrvatskim kulturnim društvom Koblenz počeo kao đak Rajka Radišića, prvo kao učenik harmonike, a poslije kao njegov učenik u gimnaziji. Glazbeno nadaren pohađao je nastavu glasovira, mandoline i glazbeno-teoretskih predmeta. Na visokoj glazbenoj školi u Kölnu pohađao je pjevanje, a tečajeve dirigiranja pohađao je u Keiserlauternu. Autor je knjiga Ich könnte weinen über Goethe i Der Fall Canan Doylea.
U svom uvodnom izlaganju, u Wiesbadenu, Rajko Radišić je pojasnio je kako je korištenje poznate skladbe na novi tekst česta praksa, poznata pod nazivom kontrafaktura. Često su se i poznate svjetovne melodije s novim tekstom mijenjale u duhovne i obratno, a u svim njegovim kratkim misama je duhovni tekst poznatih popijevki zamijenjen novim duhovnim tekstom nepromjenjivih dijelova misnoga slavlja. Pri tome se pokušalo spojiti četiri važna elementa: prepoznatljivu melodiju, uskladiti naglaske teksta i glazbe, ostvariti klasični oblik melodije, prilagoditi harmonizaciju mogučnostima voditelja liturgijskog pjevanja.
Rajko Radišić je donio i kratki pregled razvoja crkvene glazbe od apostolskog vremena navodeći kako je mlada kršċanska zajednica pjevala je na svojim sastancima te kako Pavao savjetuje u Poslanici Efežanima da govore jedni drugima u psalmima, hvalospjevima i nadahnutim pjesmama. Naveo je i kako je Plinije Mlađi u svom izvještaju caru Trajanu g. 112 pisao, da kršćani na svojim sastancima „pjevaju himne Kristu kao Bogu”, te citirao jeruzalemsku hodočasnicu iz četvrtog stoljeća Euteriju da „svaki dan prije pjevanja pijevaca redovnici i redovnice pjevaju sve do zore“. “Veliki reformator crkvene glazbe Pape Grgur Veliki (590-604), držao je s pravom, kako melodija mora biti ozbiljna, uzvišena i pijevna. Na Drugom vatikanskom saboru je također naglašeno neophodno aktivno sudjelovanje Božjeg naroda u svetim činima”, rekao je Rajko Radišić .
Inače Rajko Radišić, dobitnik visokog odličja Republike Hrvatske 1988. za političko-humanitarni i kulturni rad, kroz svoju društvenu angažiranost, postao je poznat, ne samo Hrvatima u Koblenzu, već i široj iseljeničkoj hrvatskoj zajednici. Od dolaska u Njemačku, 1972. aktivan je u raznim hrvatskim društvima. Bio predsjednik hrvatskog nogometnog kluba Croatia Koblenz (1976.). U istom periodu svirao je orgulje u vokalno instrumentalnoj skupini Croatia, zabavljajući Hrvate na misijskim slavljima u Njemačkoj i Belgiji. Prvih petnaest godina boravka u Njemačkoj bio je namješten kao orguljaš i zborovođa u Hrvatskoj katoličkoj misiji Koblenz (HKM). Poslije je imao isto zaduženje u Montabauru, filijali HKM Wetzlar, a kada se ta misija ukinula, postao je aktivan u HKM Wiesbaden gdje pjeva u crkvenom zboru i svira orgulje.
U vrijeme Domovinskog rata neumorno je prikupljao i slao pomoć u Hrvatsku uz pomoć suradnika i prijatelja. Bio je inicijator osnivanja Hrvatskog kulturnog društva Koblenz (HKD), njegov dugogodišnji predsjednik, a poslije stalni, aktivni član Predsjedništva. Danas je počasni član Drušva. Dvije godine u HKD Koblenz vodio je organizirani harmonikaški tečaj. Polaznici tečaja svirali su 1992. na Akademiji zahvalnosti, održanoj za Nijemce, koji su moralno i materijalno pomagali Hrvatsku. Kao predsjednik Društva upriličio je dva izuzetna kulturna događaja, Schillerovu i poslije Mozartovu večer, u suradnji s gimnazijom Mons-Tabor u Montabauru, gdje je inače bio zaposlen kao nastavnik glazbe od 1973. godine do mirovine. U suradnji s Petero Wayandom sudjelovao je i u organiziranju proslava Verdieve, Bachove, Schubertove, Schumannove, Heineove i Höndelove obljetnice. Još jedan glazbeni događaj je za Hrvate, kao i Nijemce u Koblenzu i Montabauru ostao upečatljiv zahvaljujući Rajku. To je gostovanje crkvenog zbora, crkve sv. Petra i Pavla iz Mostara, koji inače ima iza sebe dugogodišnju tradiciju. Bio je član Udruge bivših đaka Franjevačke gimnazije u Visokom, AMAC-a, Hrvatskog svjetskog kongresa. Pored kratkih misa, Rajko Radišić je 2007. povodom proslave desetogodišnjice osnutka Udruge đaka Franjevačke klasične gimnazije iz Visokog komponirao himnu te Udruge, za koju je riječi napisao Ivo Živković iz Singena.
S maestrom Martinjakom surađuje zadnjih deset godina, a upoznali su se kada je Rajko Radišić, donirao Institutu za crkvenu glazbu u Zagrebu kompletna djela za glasovir Josepha Haydna, Ludwig van Beethovena i W.A. Mozarta. Rajko Radišić je rođen u Grljevićima kod Ljubuškog 1941. godine, kao osmo dijete od četrnaestoro djece. Maturirao je u Bolu na Braču. Studirao je filozofiju i teologiju u Sarajevu i Zagrebu, te glazbu u Zagrebu, gdje je i diplomirao. Oženjen je i otac je četvero djece.
Jasna Lovrinčević
