Putovanje automobilom u Italiju pruža slobodu i spontanost, no postoje neka važna pravila i savjeti koje treba znati kako bi put prošao bez stresa.
Portal la-bella-vita.club donosi prometna pravila, cijene cestarina kao i najvažnije savjete za opuštenu vožnju kroz Italiju.
Cestarine: Koliko košta vožnja?
Talijanske autoceste („Autostrade“) uglavnom su pod naplatom. Vožnja od Južnog Tirola do Kalabrije košta oko 90 eura – ovisno o ruti i tipu vozila. Plaćanje se obavlja na naplatnim postajama, i to putem kartica, gotovine, karata ili elektronički putem sustava Telepass. Ako slučajno uđete u pogrešnu traku – primjerice onu namijenjenu samo korisnicima Telepassa – registracijska oznaka bit će zabilježena. Vožnja bez plaćanja može dovesti do naknadnog računa. U slučaju nedoumice, obratite se odmah na stup s oznakom „Assistenza“.
Ograničenja brzine i radarske kontrole
U Italiji vrijede različita ograničenja brzine, ovisno o vrsti ceste:
u naseljenim mjestima: 50 km/h,
izvan naselja: 90 km/h,
na brzim cestama: 110 km/h,
na autocestama: 130 km/h, a po kiši često samo 110 km/h.
Na prometnijim cestama koristi se „Section Control“ – sustav koji mjeri prosječnu brzinu između dviju točaka, a ne trenutnu brzinu.
ZTL-zone u gradskim središtima
Mnoge povijesne jezgre gradova zatvorene su za promet – barem za nerezidente. Takve zone nazivaju se ZTL („Zona a Traffico Limitato“) i obično su nadzirane kamerama. Ako vozilo sa stranom registracijom (npr. njemačkom) slučajno uđe, kazna često stiže tek nakon nekoliko tjedana. Višestruki ulasci znače i višestruke kazne – uz administrativne troškove, iznos može prijeći i 100 eura.
Prometne kazne
Kazne iz Italije često stižu s velikim vremenskim odmakom – ponekad mjesecima nakon povratka kući. Ipak, one su pravovaljane. Moraju biti dostavljene u roku od 360 dana, a zastara nastupa tek nakon pet godina. Ignoriranje kazni može rezultirati predajom slučaju njemačkoj (ili lokalnoj) agenciji za naplatu potraživanja – što može značajno poskupjeti cijeli postupak.
Gorivo u Italiji
Gorivo je u Italiji skuplje nego u Njemačkoj, posebno na autocestama. Povoljnije cijene moguće su na manjim benzinskim postajama, izvan glavnih prometnica. Za usporedbu cijena korisne su aplikacije poput „Prezzi Benzina“. Na samoposlužnim automatima često je moguća samo kartična uplata uz PIN.
Prometni kaos u metropolama
Vožnja po Milanu, Rimu ili Napulju zahtijeva jake živce. Gradski promet često je kaotičan, prometna signalizacija zbunjujuća, a trubljenje neprekidno. Skuteri se uvlače u svaku prazninu, a iznenadne jednosmjerne ulice dodatno otežavaju snalaženje. Tko može, bolje neka ostavi automobil na rubu grada i koristi metro, autobus ili tramvaj.
Pravila parkiranja: Boje linija su ključne
U Italiji boja oznaka na tlu određuje mogućnost parkiranja:
Bijele linije: besplatno parkiranje
Plave linije: parkiranje uz plaćanje
Žute linije: rezervirano (npr. za osobe s invaliditetom ili stanovnike)
U mnogim gradovima plaćanje se već može obaviti putem aplikacija, poput „EasyPark“ ili „Telepass Pay“.
Spasilački koridor? Ne postoji
Za razliku od Njemačke, u Italiji ne postoji propisana obveza stvaranja spasilačkog koridora. U slučaju nužde preporučuje se: skrenuti udesno, uključiti sva četiri pokazivača i ostati smiren.
Jezična pomoć za hitne situacije
Nekoliko talijanskih riječi može biti od pomoći:
carburante – gorivo
benzina – benzin
gommista – vulkanizer
meccanico – mehaničar
Poznavanje ovih pojmova može pomoći u pronalasku pomoći, čak i bez znanja talijanskog jezika.
Usput: Italija ima i neka posebna prometna pravila – primjerice, na cesti SS163 uz Amalfijsku obalu tijekom ljeta vrijedi posebna regulacija koja određuje tko smije i kada voziti, ovisno o danu i zadnjem broju registarske oznake.
Fenix-magazin/DP/MMD
