Dok cijene u trgovinama i restoranima rastu, još jedan svakodnevni trošak dodatno opterećuje građane njemačkog Münchena – javni prijevoz.
Najnovije istraživanje pokazuje da ovaj bavarski grad ima najskuplje karte za gradski prijevoz u cijeloj Europi, a Njemačka dominira top-ljestvicom najvećih “gubitnika” u usporedbi s istokom i jugom kontinenta.
Prema analizi platforme Housing Anywhere, prosječno europsko kućanstvo troši 12,5 % svojih mjesečnih primanja samo na prijevoz. Kako bi otkrili gdje su putnici najviše oštećeni, istraživači su usporedili cijene karata u 54 velika europska grada. Rezultati? Njemački gradovi su među najgorima s Münchenom na vrhu.
Šokantne brojke: Vožnja tramvajem skuplja od kave u centru
München – 4,10 € (najskuplja pojedinačna karta u Europi)
Stockholm – 3,94 €
Hamburg – 3,90 €
Berlin i Frankfurt – 3,80 €
Hannover, Essen, Düsseldorf, Dortmund – 3,60 €
Za dramatičnu perspektivu: dok stanovnici Münchena plate 4,10 € za jednu vožnju, u Zagrebu isti iznos pokriva gotovo 8 karata (0,53 € po vožnji). Još upečatljivije: u Bukureštu (Rumunjska) cijena iznosi 0,60 €, a u Sofiji (Bugarska) 0,82 €.
Mjesečne pretplate: Njemačka u rangu Londona, ali postoji paradoks
Iako je uveo “Deutschlandticket” za 58 € mjesečno (beskonačne vožnje diljem zemlje), lokalne cijene u njemačkim gradovima i dalje šokiraju:
London – 204,32 € (najskuplji)
Frankfurt – 110,30 €
Berlin – 106,50 €
Leipzig – 104,90 €
Köln – 102,10 €
Za usporedbu: Bukureštani plaćaju samo 16 €, a stanovnici Seville 17,70 €. Čak i u Pragu i Barceloni, gradovima s razvijenim metro mrežama, mjesečna karta ne prelazi 22 €.
Zašto su cijene toliko visoke?
Münchenski MVV (prometna zona) objasnio je posljednje poskupljenje od 4,9 % (u siječnju 2025.) porastom troškova rada i održavanja infrastrukture. Unatoč inflaciji od samo 2,2 % u 2024., tvrtka ističe da su plaće u sektoru skočile za 7-10 %, što direktno utječe na cijene karata.
“Korisnici mogu uštedjeti kupnjom karata (17,80 € za 10 vožnji), što smanjuje cijenu po vožnji na 3,56 €”, navodi MVV u službenom odgovoru. No, čak i ta “povoljnija” opcija ostaje sedam puta skuplja od zagrebačkih tarifa.
Hoće li se situacija promijeniti?
Iako Deutschlandticket nudi prividno rješenje, lokalne zone i dalje nameću visoke cijene zbog decentraliziranog sustava. Dok se gradovi poput Beča (gdje je godišnja karta 365 €) fokusiraju na pristupačnost, njemački model i dalje favorizira individualni automobilizam – što dovodi u pitanje održivost urbanog planiranja.
Fenix-magazin/MD
