Tihom molitvom i okupljanjem tek nekoliko osoba, zbog pandemije koronavirusa, u konjičkom selu Trusina u četvrtak je obilježena 27. godišnjica zločina nad 22 Hrvata iz toga sela (18 hrvatskih civila i četiri zarobljena pripadnika Hrvatskog vijeća obrane koji su se prethodno predali), piše Ramski vjesnik.ba
Zločin su na današnji dan 1993. godine počinili pripadnici jedinice “Zulfikar” tzv. Armije BiH potpomognute Bošnjacima iz okolnih sela koji su ušli u selo i mučki pobile 22 Hrvata. Bili su to uglavnom civili, među kojima i nekoliko žena, te vojnici koji su se predali, jer su im obitelji bile zarobljene i ucijenjene od vojnika tzv. Armije BiH. Rečeno im je kako će im pobiti najbliže ako se ne predaju, što je jedan dio njih i učinio. Potom su ih streljali pred očima žena i djece koji su preživjeli taj zločin.
Za razliku od pokolja nad Bošnjacima u Ahmićima koji se dogodio baš isti dan, i gdje se promptno pojavio UNPROFOR i snimateljske postave velikih svjetskih TV postaja, mučki ubijeni Hrvati sela Trusina nisu nikad dočekali takvo medijsko pokriće. Medijsko pokriće se nije promijenilo ni poslije, kada su 14. studenog 1994., 570 dana poslije ratnog zločina, preneseni posmrtni ostatci ubijenih Hrvata na katoličko groblje Jedinice u Ljutom Docu, odnosno groblju Kraljevine. Jedan ubijeni nije prenesen, jer su ga ratni zločinci ubili tako da je on izgorio s vlastitom kućom.
Na obilježavanju su danas bili i predstavnici Hrvatskog narodnoga sabora (HNS) BiH koje je predvodio voditelj Odjela za branitelje HNS-a Vlado Džoić.
Govoreći o samom zločinu, Džoić je kazao za Fenu kako je nedopustivo da se zločini nad Hrvatima nazivaju sporadičnim incidentima.
– Današnji dan je tužan, ali kad pogledamo da svi nalogodavci i izvršitelji masakra nad Hrvatima u Trusini nisu kažnjeni, mi smo još tužniji.
Danas je obljetnica i zločina u Ahmićima i svim obiteljima žrtava izražavam sućut, ali je nedopustivo da se zločini nad Hrvatima zovu sporadičnim incidentima – kazao je Džoić.
Istaknuo je i kako bez jasnog pijeteta svim žrtvama nema pomirdbe ni iskrenog pomirenja.
– Nalogodavci i izvršitelji zločina moraju biti kažnjeni, jer svaki zločin je zločin i ne smije biti vrijednije i manje vrijedne žrtve bez obzira iz kojeg naroda one dolazile, i prema svakoj žrtvi zločina treba pokazati dužni pijetet, bez razlike.
Bez toga nema iskrene pomirdbe i normalnog suživota, nema pravog pomirenja i građenja bolje zajedničke budućnosti BiH i svih njenih naroda i građana – kazao je Džoić.
Sud BiH je zbog zločina u Trusini dosad pravomoćno osudio bivše pripadnike Armije BiH Edina Džeku, i to na 13 godina zatvora, dok je Rasema Handanović temeljem sporazuma o priznanju krivnje osuđena na samo pet i pol godina zatvora. Naredbodavci tog zločnina do danas nisu odgovarali.
Na 15 godina zatvora osuđen je Nihad Bojadžić, Nedžad Hodžić dobio je 12 godina, a Mensur Memić deset godina zatvora Ukupno je u Trusini stradalo 18 civila i četvero vojnika HVO-a.
Ostali preživjeli, njih oko 150, bili su zarobljeni i smješteni u jednoj kući, gdje su prenoćili te su nakon dva dana razmijenjeni.
Dana 14. studenog 1994., 570 dana poslije ovog zločina, posmrtni ostatci ubijenih Hrvata su preneseni na katoličko groblje Jedinice u Ljutom Docu, odnosno groblje Kraljevine. Jedan ubijeni nije prenesen, jer su ga ubili tako da je izgorio s vlastitom kućom.
Njihova tijela na mjesno groblje prenesena su tek 13. studenoga 2004. godine. Prema popisu stanovništva iz 1991. u Konjicu je živjelo oko 27 posto stanovništva, dok ih je po onom iz 2013. samo pet posto.
Fenix-magazin/MD/Večernji list.ba/ Ramski vjesnik.ba
