Sol za posipanje u mnogim sredinama je zabranjena za privatnu uporabu jer ozbiljno oštećuje biljke, tlo i okoliš, a njezina uporaba može rezultirati vrlo visokim novčanim kaznama. Umjesto soli preporučuju se ekološka, bezsolna sredstva poput sipine ili posebnog pijeska, koja smanjuju klizanje bez štetnih posljedica.
U nekim velikim gradovima, poput Berlina, za ozbiljnije povrede (npr. one koje nanose značajnu štetu okolišu) izdaju se kazne do oko 10.000 €, ovisno o lokalnim propisima.
Vlasnici nekretnina trebali bi se kloniti soli za posipanje cesta. Iako je riječ o često korištenom sredstvu za uklanjanje leda i snijega, sol uzrokuje značajnu štetu živicama, drveću i cvjetnim gredicama te dugoročno ugrožava okoliš. Unatoč zabrani privatne uporabe u brojnim sredinama, sol za posipanje i dalje je dostupna u prodaji, a nerijetko je koriste i komunalne službe. Koje su posljedice i koje su prihvatljive alternative?
Sol šteti biljkama, tlu i životinjama
Sol za posipanje s otopljenim snijegom prodire u tlo, gdje je biljke upijaju putem korijena. Posljedice su često ozbiljne: vrhovi grana postaju smeđi i uvijeni, rubovi listova odumiru (tzv. rubne nekroze), a rast biljaka je usporen i slab. U najgorem slučaju dolazi do potpunog propadanja biljke. Simptomi nalikuju šteti od suše jer sol djeluje poput prekomjerne gnojidbe – biljci se oduzima voda.
Posebno su ugrožene živice, grmlje i stabla uz prometnice, gdje se sol koristi u većim količinama. Stručnjaci savjetuju obilno zalijevanje tla čim se ono odledi, kako bi se sol isprala iz zone korijena.
Visoke kazne za privatne korisnike
U mnogim saveznim pokrajinama i općinama uporaba soli u privatne svrhe već je zabranjena. Prekršitelji riskiraju novčane kazne koje mogu dosegnuti i više desetaka tisuća eura. Savez njemačkih rasadnika (BdB) ističe da bi se sol trebala koristiti isključivo ondje gdje bez nje postoji znatno veća opasnost za sigurnost prometa.
Na štetne posljedice upozorava i Ministarstvo okoliša, navodeći negativan utjecaj na stabla, vodotoke, vozila i građevine.
Preporučene alternative bez soli
Umjesto soli, nadležne institucije preporučuju sredstva za posipanje bez soli, označena znakom „Plavi anđeo“. Ta sredstva ne tope led, već povećavaju hrapavost površine i time smanjuju klizanje. Najprikladniji su drobljeni kamen (sipina) i posebni pijesci, koji nakon otapanja snijega ostaju na površini i lako se pometu.
Drvena strugotina, upozoravaju stručnjaci, nije prikladna jer upija vlagu i pri ponovnom padu temperature smrzava se, čime se dodatno povećava opasnost od klizanja.
Nisu sve biljke jednako osjetljive
Kod sadnje u blizini cesta preporučuje se odabir otpornijih biljnih vrsta, jer neke vrste znatno lošije podnose sol. Četinjače poput tuje i drugih konifera posebno su osjetljive. Prema preporukama BdB-a, otpornijima na posipnu sol smatraju se, među ostalima:
poljski javor (Acer campestre)
crna joha (Alnus glutinosa)
sibirski grašak (Caragana arborescens)
mjehurasti grm (Colutea arborescens)
crvena kozja krv (Lonicera xylosteum)
crni bor (Pinus nigra)
razne vrste hrasta (Quercus)
alpski ribiz (Ribes alpinum ‘Schmidt’)
divlja ruža (Rosa rugosa)
proljetna tamarika (Tamarix parviflora)
Zalijevanje biljaka i zimi
Kako bi se spriječila šteta od soli, ali i isušivanje, biljke je potrebno zalijevati i tijekom zime, u razdobljima bez mraza. Zimzelene biljke u posudama, poput bambusa, šimšira, lovorvišnje ili rododendrona, stalno gube vodu kroz lišće. Osobito u sunčanim i vjetrovitim danima njihova je potreba za vodom veća nego što je mogu nadoknaditi oborine, upozoravaju stručnjaci poljoprivrednih komora.
Iako sol za posipanje kratkoročno olakšava borbu protiv poledice, njezine dugoročne posljedice za okoliš, biljke i tlo znatno su veće od koristi. Zbog zakonskih zabrana, visokih kazni i dostupnih ekoloških alternativa, vlasnicima nekretnina preporučuje se da u interesu vlastitog vrta – i okoliša – u potpunosti odustanu od njezine uporabe.
Fenix-magazin/MD
