Marko Stanković je odrastao u neimaštini, u obitelji se uvijek svaki novčić odvajao za djecu i posebno za operaciju njegove sestre koja je rođena sa srčanom manom.
– Oduvijek me pratila panika da ću ostati bez novca. Kad sam počeo zarađivati glazbom, svu energiju usmjerio sam samo na to. Zanemarivao sam rođendane, vjenčanja i slavlja mnogih prijatelja i članova obitelji. Jednako tako zanemarivao sam i djevojku. Te sam godine imao 270 nastupa. Ona me, očekivano, ostavila i slomila mi srce. Napisao sam pjesmu “Da ne svane” upravo o tom događaju. Ljubav sam izgubio zbog predanosti poslu, glazba me koštala najljepše ljubavne priče, upravo zato bijesno lomim gitaru u spotu. Pretjerao sam, danas mi je jasno. Nisam znao pronaći ravnotežu, govori Marko Stanković, kantautor s ljubljanskom adresom koji već 12 godina polako gradi svoj put prema estradi, a s novom baladom ovaj mladić velikog raspona glasa i šarolikih gitarskih sposobnosti spreman je osvojiti cijeli Balkan, koji je i ujedinio u pjesmi jer su mu instrumentalisti bili najveće face iz svih susjednih država. I sam živi na relaciji nekoliko gradova – a jedan za koji je posebno vezan od djetinjstva je – Zagreb.
– Baka je dobar dio života provela u Zagrebu, gdje je završila i školu. Ona je bila najvažnija osoba u mom odrastanju, a svaki je dan prepričala uspomene iz djetinjstva, pa sam prije znao za Zagreb nego za Beograd. Prijatelji su me zezali zašto ja jedini govorim riža, a ne pirinač. I danas, kad bake više nema s nama, dođem u Zagreb, šetam sam gradom i zamišljam njezin život u hrvatskoj metropoli i bude mi toplo oko srca. Uspio sam za njezina života jednom doći s njom, pokazala mi je mnoga mjesta iz svog zagrebačkog života. Vezala me zauvijek za taj grad, govori Marko. Od 12. godine stalno nešto svira, a počeo je zarađivati tijekom srednje škole. Nisu to bili neki iznosi, nekad bi honorar bio 30 eura, a iznajmljivanje ozvučenja koje je nosio na tu svirku stajalo je 50 eura. Znao je da je to ulaganje na duge staze. A sve je počelo u lokalnoj glazbenoj školi, gdje je išao na satove klavira.
– Moj zaigrani i energični duh nije se svidio profesorici. Svako malo bi me udarala i vikala, “zašto mrdaš glavom kao neki pijetao”. Ako ja isprve ne bih odsvirao novu melodiju ispravno, ona bi se naljutila i slala bi me, primjerice, da joj kupim burek dok se ona smiruje uz cigaretu. Kad danas promislim o tome, toj bi ženi trebalo zabraniti raditi s djecom. Dvije godine bilo mi je dovoljno tog zlostavljanja, ispisao sam se iz škole i zakleo da nikad više klavir neću taknuti u životu. Potkraj osnovne škole bili smo na putovanju, gdje nam je neki čovjek svaku večer svirao na gitari hitove Plavog orkestra, Bijelog dugmeta, Parnog valjka, dok smo mi djeca zagrljeni oko njega pjevali. Osjetio sam čar muzike kao nikad prije. Osjetio sam da mi nedostaje, prisjeća se Marko kojega je tetka uskoro pozvala da se pridruži bratiću na privatnim satovima gitare. Tu se rodila ljubav prema novom instrumentu te su Slash iz Guns N’ Rosesa, Angus Young iz AC/DC-a, Eric Clapton te B.B. King brzo postali njegovi novi idoli, a iz naših krajeva obožavao je Riblju čorbu i Vlatka Stefanovskog.
– Odmah sam se zaljubio u gitaru i njezinu moć privlačenja ljudi oko sebe. Pjevanje je išlo nešto sporije, bio sam mnogo loš, da ne kažem katastrofalan. Tijekom vježbanja mama, koja je završila srednju muzičku školu, ušla je u sobu i rekla: “Sine, majka te voli, ali nemoj pjevati, samo sviraj gitaru”. Poslije toga godinu dana nisam zapjevao pred ikim. Pazio sam da vježbam samo kad sam sam kod kuće. Kad sam bio zadovoljan napretkom, pozvao sam ih na svirku. Mama je bila šokirana. I danas je zezam kako sam joj uspio dokazati da ću naučiti pjevati.
Osnovao je bend i krenuo. Već sa 15 godina bili su predgrupa Goranu Bregoviću. Još pamti tremu, ali i uzbuđenje kad je stao prvi put pred tisuće okupljenih ljudi, a u divnom mu je sjećanju ostao i nastup s Bregom.
– Zamolio sam ga za zajedničku fotografiju. Prokomentirao je naš nastup na lijep način i rekao da nam ne smije ponuditi ništa piti jer smo još premali za alkoholnu zdravicu, smije se Marko koji se sa 19 godina preselio u Beograd. Sljedeće četiri godine Marko s bendovima nastupa na svadbama, rođendanima, privatnim zabavama, beogradskim klubovima, a došao je i do epizodne uloge u popularnoj srpskoj seriji “Istine i laži”, gdje je glumio člana benda Sergeja Ćetkovića. Nakon zbrojenih 600 nastupa odlučio je proputovati i svijet te spojiti ugodno s korisnim – pet ruta po tri mjeseca odradio je na kruzeru kojim je obišao pola svijeta, a tada je prvi put doživio i nemoralne ponude.
– Bilo je nenormalno. Starije žene su mi nudile ozbiljan novac za seks. Nisam se na kruzeru seksao ni za novac ni besplatno. Bio sam u vezi, jako zaljubljen u djevojku, i znao sam svoje granice. Kad zagusti, uvijek je tu hladan tuš da ti razbistri um, ali kući sam se vratio čista obraza, govori Marko, koji je na povratku u Srbiju s puno stvorenog samopouzdanja ušao u Michael Jackson tribute bend, za koji je iscijedio sav zarađeni novac na iscrpljujuće satove plesa i pjevanja kako bi što bolje oživio pokojnog kralja popa. Potom ga je prvi lockdown prije tri godine zahvatio kod roditelja u Ljubljani, gdje su se bili preselili godinama ranije. Ostao je tamo i privremeno zarađivao na internetu – prodavao je proizvode za tjelovježbu te mlade Kineze podučavao engleskom jeziku. Dok se situacija smirila, već se udomaćio u Ljubljani i prijavio se na show “Slovenija ima talent”, gdje je dogurao do finala.
– Nisam pobijedio, ali dobio sam utješnu nagradu – automobil, smije se Marko koji se naviknuo na život u Sloveniji. Zato sve pjesme koje snima za prvi samostalni kantautorski album bit će otpjevane na srpskom i slovenskom jeziku.
– Ovaj singl je moja intimna priča, već radim na sljedećim pjesmama. Vjerujem u svoj potencijal i vjerujem da će publika prepoznati moju iskrenu emociju. Nakon više od tisuću nastupa siguran sam da znam zabaviti ljude, sad još moram potvrditi da ih mogu zavesti svojim autorskim pjesmama, zaključuje talentirani mladić s velikim ambicijama.
Fenix-magazin/MD/Vedran Strukar
