Gotovo svake godine, pogotovo u vrijeme kad se pojavi vijest o nekom ostavljenom tek rođenom djetetu, njemački mediji se sjete Zorice Štrbac koju je prije 53 godine ostavila majka odmah nakon što ju je rodila u njemačkoj bolnici u Augsburgu.
Naime, iako joj je osoblje reklo kako bebu može ostaviti u bolnici, Srpkinja je to odbila, devet dana nakon rođenja kćeri je uzela kćer, naručila taksi, s bebom otišla do rijeke Lech, stavila bebu u torbu zatvorila je i bacila u rijeku. Beba je spašena samo spletom sretnih okolnosti.
Kako piše njemački Bild, žena je iz Srbije došla na privremeni rad u Njemačku. Zaljubila se u mladog Hrvata kojeg je ponekad viđala i ostala trudna. Navodno je skrivala trudnoću. Zorica se rodila 3. kolovoza 1969. u 3.57 sati u bolnici u Augsburgu.
– Osoblje bolnice je ponudilo mojoj majci da me tamo ostavi. Shvatili su kako nije spremna za dijete jer nije imala niti stvari za bebu. No, umjesto da me ostavila na sigurnom, bacila me kao da sam smeće, rekla je prije nekoliko godina Zorica u razgovoru za Bild.
No, torba u kojoj je bila djevojčica je pala dva metra uz obalu rijeke, ali nije upala u rijeku. Nekoliko sati kasnije, majka i sin, koji su tuda prolazili, čuli su plač djeteta i vidjeli torbu na kojoj je bilo puno kukaca. U torbi su pronašli bebu.
Majka je ubrzo uhićena. U zatvoru je provela godinu dana, a budući je rekla da se kaje, djevojčica joj je vraćena.
– Nevjerojatno je da su joj vratili bebu iako ju je pokušala ubiti, ni danas ne može vjerovati Zorica.
No, kad je Zorica imala tri godine uzeo ju je otac. Zorica godinama nije znala što joj je majka učinila. Počela je istraživati i uz pomoć lokalnih novina doznala istinu.
Godine 2003. je majku pronašla preko oglasa u novinama. Živjela je u Srbiji. Zorica je otišla u Srbiju i našla se s majkom.
– Pitala me je što je gledam, i zar je ne prepoznajem. Tad sam je zadnji put vidjela, rekla je Zorica.
Zorica se i danas pita zašto joj je majka to učinila. – Zbog onog što mi je učinila gotovo cijeli život sam se osjećala nevoljenom. To je moja trauma. Kad sam bila dijete, druga djeca su me ismijavala, govorila mi, ako me majka nije htjela, zašto bi oni, i da sam smeće jer me je bacila kao što se baca smeće. Ponekad sam se pitala zbog čega sam još uvijek živa, rekla je Zorica.
Kaže kako se njezina majka nikada nije pokajala zbog onoga što je učinila.
– Ona za mene više ne postoji – rekla je Zorica, koja danas živi u Niesteu pored Kassela u njemačkoj Saveznoj zemlji Hessen.
Ima svoju obitelj, a prije nekoliko godina upoznala je i ženu koja ju je spasila.
– Bio je to iznimno dirljiv susret, rekla je Zorica.
Fenix-magazin/MD/
