Povod izbijanju Prvog svjetskog rata bio je atentat na austrougarskog prijestolonasljednika Franju Ferdinanda. Završen je potpisivanjem primirja 11. studenoga 1918., raspadom triju carstava i stvaranjem novih, neovisnih država.
Ovo su ključni događaji i bojišta Velikog rata u kojemu je poginulo više milijuna vojnika i civila, a Versajski ugovor kojim je rat završio bio je uvod u novi, dvadeset godina kasnije.
Sarajevski atentat i početak rata
Austrougarski prijestolonasljednik i austrijski nadvojvoda Franjo Ferdinand sa suprugom Sofijom posjetio je Sarajevo 28. lipnja 1914. Gavrilo Princip, mladi bosanski Srbin, ubio ih je oboje. Povjesničari se još nisu usuglasili je li Mlada Bosna, organizacija kojoj je pripadao, imala južnoslavenske ili velikosrpske ciljeve.
Austro-Ugarska je za organizaciju Sarajevskog atentata optužila Srbiju i dala joj ultimatum da sprovede istragu na njezinu teritoriju koji Beograd nije prihvatio. Odgovor iz Beča bila je objava rata. Time će biti pokrenut niz događaja koji će svijet uvesti u Prvi svjetski rat.
Međusobne objave rata stizale su iz Rusije, Njemačke, Francuske, Velike Britanije, Crne Gore, Osmanskog Carstva.
Austro-Ugarska je 12. kolovoza napala Srbiju. Sljedećih tjedana i mjeseci oblikovalo se Zapadno bojište, Istočno bojište, Balkansko bojište, Talijanska fronta, bojišta na moru i – prvi puta – u zraku.
Prvi svjetski rat vodila su dva velika saveza: sile Antante u početku su činile Ujedinjeno Kraljevstvo, Rusko Carstvo i Francuska te njihovi teritoriji i protektorati. Brojne druge države Antanti su pridružile kasnije, od kojih su najvažnije bile Italija (1915.) i SAD (1917.), čiji je ulazak u rat ujedno i bio njegova prekretnica.
Centralne sile činile su Njemačko Carstvo i Austro-Ugarska. Osmansko Carstvo im se pridružilo u listopadu 1914., a godinu dana poslije to je učinila i Kraljevina Bugarska.
Do završetka rata od europskih zemalja samo su Nizozemska, Švicarska, Španjolska i skandinavske zemlje ostale službeno neutralne.
https://youtu.be/GMvZhYFr4cE
Bojišta i bitke
Zapadno bojište otvoreno je u kolovozu 1914. nakon napada Njemačke na Belgiju i bila je glavna pozornica Prvog svjetskog rata. Istočno bojište otvoreno je gotovo istodobno, nakon napada Rusije na Istočnu Prusku i Galiciju.
Od bitaka na Zapadnom bojištu povijest najviše se pamte one na Marni, kod Ypresa gdje je prvi puta na Zapadnoj bojišnici upotrebljen bojni otrov kasnije nazvan iperit, te na Sommi.
Nakon bitke na Sommi, Nijemci su podigli Hindenburgovu liniju na sjeveru Francuske, obrambenu crtu koja je uključivala sustav rovova, mitraljeskih gnijezda, betonskih bunkera i podzemnih utvrda. Probijena je u studenome 1918. u savezničkoj ofenzivi.
Istočno bojište protezalo se od Baltičkog mora na sjeveru do Crnoga mora na jugu. Ruska je vojska od 1914. do 1916. sudjelovala u više ofenziva na istočnom bojištu.
Porazi, slaba gospodarska situacija, nedostatak hrane, sve je to uzrokovalo val nezadovoljstva među ruskim narodom, koje je naposljetku usmjereno protiv cara Nikole II. i njegove obitelji. Nemiri su dosegli vrhunac Oktobarskom revolucijom 1917. pod vodstvom Vladimira Iljiča Lenjina i boljševika, nakon koje je Rusija izašla iz rata, ali i potpisanim sporazumom ostala bez Finske, Estonije, Litve i Latvije, koje su postale samostalne države.
Balkansko bojište otvoreno je napadom Austro-Ugarske na Srbiju, a u okviru te bojišnice stvorene su i srpska i solunska fronta. Za razliku od Zapadnog bojišta koje je najviše žrtava uzelo među vojnicima, na balkanskom su na obje strane masovno stradavali civili.
Nakon što je Italija na strani sila Antante ušla 1915. u rat – i zato dobila u zamjenu veće dijelove Primorja, Kvarnera, Iste i Dalmacije te Južni Tirol, otvorena je talijanska bojišnica s poznatom frontom na Soči, poprištem najvećih gorskih bitaka u povijesti čovječanstva.
Bitke na Blistkoistočnom bojištu vođene su na Sinaju, u Palestini, na Arapskom poluotoku i na Galipolju. Na potonjem su borbe trajale gotovo godinu dana, od ožujka 1915. do siječnja 1916., kada su se savezničke sile pokušale neuspješno probiti kroz Dardanele i prisiliti Osmansko Carstvo na izlazak iz rata. Izginuli su brojni vojnici iz Francuske, Velike Britanije, Australije i Novog Zelanda.
Rusija i Osmansko Carstvo u Prvi svjetski rat ušli su na suprotnim stranama. Turci su Armence koji su u velikom broju živjeli u njihovoj državi smatrali ruskom petom kolonom. Stoga su kroz nekoliko godina pobili, po različitim brojkama, između 300.000 do čak i milijun i pol ljudi. Radi se o prvom sustavom genocidu 20. stoljeća, koji Turska, država nastala nakon raspada Osmanskog Carstva, do danas ne priznaje.
Borbe su se vodile i na vodi, a prvi puta u povijesti i u zraku.
Kraj rata kao uvod u novi
Rat je završen potpisivanjem primirja s Njemačkom 11. studenoga 1918., a slijedilo je nekoliko mirovnih sporazuma od kojih je najvažniji Versajski ugovor, sklopljen 28. lipnja 1919.
Najuočljivija posljedica rata bila je nova teritorijalna podjela Europe. Sve članice Centralnih sila izgubile su teritorij i stvorene su nove države.
Njemačko Carstvo izgubilo je svoje kolonije, proglašeno je odgovornim za rat i prinuđeno da plaća veliku odštetu. Austro-Ugarska i Osmansko Carstvo nestali su s karte.
Prvi svjetski rat, iako je trebao biti “rat koji će okončati sve ratove”, s Njemačkom bačenom na koljena bio je važan čimbenik u izbijanju Drugog.
Fenix-magazin/MD/Hina
