Svatko tko zbog posla često putuje sigurno se zapitao: smatra li se to vrijeme običnim putovanjem ili se računa kao radno vrijeme? Europski sud (ECJ) sada je donio jasnu presudu koja ide u korist radnika, posebno onih zaposlenih u građevini, servisu i njezi.
O čemu se radilo u konkretnom slučaju?
Presuda od 9. listopada 2025. (predmet C-110/24) odnosila se na zaposlenike jedne španjolske tvrtke koji nemaju fiksno radno mjesto. Umjesto toga, oni se u dogovoreno vrijeme sastaju na zbornom mjestu i odatle se zajedno službenim vozilom voze do mjesta rada (terena). Nakon završetka smjene, vozilo ih vraća na početnu točku.
Ključna točka spora: Poslodavac je kao radno vrijeme priznao samo odlazak na teren, ali ne i povratak.
Presuda Europskog suda: Nema više besplatnog povratka
Sud je jasno naglasio da se pod ovim okolnostima i odlazak i povratak moraju smatrati radnim vremenom prema direktivi EU.
Glavni razlozi:
· Nema slobodnog raspolaganja vremenom: Budući da poslodavac određuje kada se kreće, tko vozi i kojim putem, radnici u tom razdoblju ne mogu raditi što žele.
· Nema fiksnog mjesta rada: Za ljude koji svaki dan putuju na drugu lokaciju po nalogu šefa, putovanje je sastavni dio posla.
SKUPLJE PUTOVANJE DO MORA: Od 1. siječnja i ova zemlja uvela veće cestarine
Što to znači za radnike?
Ova presuda ima ogroman utjecaj na skupine kao što su monteri, njegovatelji, serviseri ili tehničari.
· Maksimalno radno vrijeme: Putovanje se sada mora uračunati u ukupno dnevno radno vrijeme.
· Vrijeme odmora: Od trenutka povratka na zborno mjesto tek počinje teći zakonski propisan odmor.
· Nebitno je tko vozi: Pravilo vrijedi jednako za vozača i za suputnike u službenom kombiju.
Fenix-magazin/IK
