Od srpske šljivovice, preko francuskog baguettea do alžirskog raija ili tuniške harissa čili paste, UNESCO od ponedjeljka u Rabatu razmatra podnesene zahtjeve za upis na listu nematerijalne baštine čovječanstva.
Ove godine pod predsjedanjem Maroka, Odbor za nematerijalnu kulturnu baštinu UNESCO-a od od 28. studenoga do 3. prosinca razmatra 56 nominacija za uvrštenje na popis nematerijalne baštine, uključujući četiri koja zahtijevaju hitnu zaštitu, poput lončarskog umijeća vijetnamskog naroda Cham, stoji u objavi organizacije.
Prvi se put članovi odbora nalaze uživo nakon dvije uzastopne godišnje sjednice (2020. i 2021.) održane online zbog pandemije covida-19.
Među najistaknutijim prijedlozima ovaj su put baguette (Francuska), popularna sjevenoafrička folk glazba raï (Alžir), sajmišna tradicija (Francuska i Belgija), kultura ispijanja čaja (Azerbejdžan i Turska), tehnike tradicionalnih načina obrade čaja (Kina), šljivovice (Srbija) i svijetlog ruma (Kuba) te izrada rebaba, lutnje porijeklom iz srednje Azije (Iran/Tadžikistan/Afganistan).
Da bi izbjegli kontroverze 24-ero predstavnika iz 180 država članica UNESCO-ova odbora prije svega vodi računa i poštuje tradiciju, praksu i znanje koje treba očuvati.
Zbog toga će razmatrati “vještinu izrade i kulturu korištenja baguettea” kao dio nematerijalne svjetske baštine, a ne baguette kao takav.
Na isti će način proučiti znanje i iskustvo majstora koji prave svijetli kubanski rum, a ne alkoholno piće.
Kad je riječ o alžirskome raïju, odbor ga neće razmatrati za uvrštenje na popis kao glazbu, već kao tradiciju koja prati ovaj glazbeni žanr.
Usvojena 2003. godine, Konvencija o zaštiti nematerijalne kulturne baštine promiče očuvanje znanja i know-howa koji su značajni za očuvanje tradicionalnih obrta.
Nagrađuje se i “kulturna praksa koja se prenosi s generacije na generaciju, kao što su usmena predaja, izvedbene umjetnosti, društvene prakse, rituali i svečani događaji ili znanja i prakse koji su povezani s prirodom i univerzumom”.
