U Hrvatskoj je sport više od sporta. On je važan stup nacionalnog identiteta, piše utjecajni Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ) u svom današnjem sportskom prilogu kojeg potpisuje novinar Christian Eichler.
Ne iznenađuje da na ovom SP u Rusiji estetskom kompozicijom hrvatskih navijača dominiraju prepoznatljivi bijelo-crveni uzorci državnog grba. Kockice su registrirani zaštitni znak hrvatskog navijača, navodi novinar FAZ-a dodajući da je zanimljivo i to što hrvatski navijači osim dresova s imenima Modrića i Rakitića te onih starijih nogometnih heroja poput Zvonimira Bobana i Davora Šukera, imaju i razne navijačke potrepštine iz drugih sportova.
Dakle, vidjet ćete iznova i iznova, naravno, u crvenom i bijelom uzorku, navijače u dresovima hrvatskih rukometnih i košarkaška, tu su i kape vaterpolo reprezentacije… Ali sve u rukama hrvatskih navijača je međusobno kompatibilno, navodi FAZ.
U Hrvatskoj postoji tip “nacionalnog navijača” koji navija za nacionalnu reprezentacije u svim sportovima. Pritom, nogometni fanovi reprezentacije nisu sinonim i za navijače hrvatskih nogometnih klubova. Svaki klub ima svoje navijače, različite fanove koji su i navijači reprezentacije. Ali pritom postoje i neka preklapanja s otvorenim prosvjedima protiv Hrvatskog nogometnog saveza od strane nekih grupe navijača, što se teško može se objasniti, piše njemački novinar.
Sama činjenica da je nacionalni sport i dalje zaokuplja toliko obožavatelja, bez obzira o kojem hrvatskom sportu se radilo, usko je vezano s važnosti nacionalnih momčadi.
U devedesetima godinama prošlog stoljeća, došlo je do uspostave sporta kao važnog stupa u nastajanju hrvatskog nacionalnog identiteta nakon raspada Jugoslavije, navodi FAZ ustvrđujući kako je “kult nacionalne reprezentacije” navodno „proizvod političke instrumentalizacije sporta tadašnjeg vladajućeg predsjednika Franje Tuđmana“. To se odnosilo najprije na nogomet, a potom je također vrijedilo i za sve ostale reprezentativne sportove.
Sportaši su tada bili “više nego obični sportaši”. Oni su bili igrači i međunarodno popularni veleposlanici svoje zemlje u vrijeme rata, navodi njemački novinar ističući kako je uz neprekidne uspjehe, hrvatski sport tijekom proteklih gotovo 30 godina prevladao mnoge strukturne nedostatke. Gospodarski uvjeti, prije svega postojeće sportske infrastrukture, kao i državna i privatna ulaganja u sport, održavaju se u ograničenim granicama međunarodnih standarda.
Novinar FAZ-a pritom postavlja i pitanje: Kako to da Hrvatska, s oko četiri milijuna stanovnika, ima toliku ulogu na svjetskoj pozornici sporta? Odmah potom i sam nudi odgovor: Pa, Hrvatima u domovini morate dodati gotovo isti broj ljudi koji žive u drugim zemljama. Ova prednost nadasve je nogomet, koji regrutira talente hrvatskim reprezentacijama kroz pametan sustav izviđanja. Rakitić koji je rođen u Švicarskoj ili Mateo Kovačić koji je rođen u Austriji, dva su od mnogih primjera.
Na kraju svog teksta novinar zaključuje kako osim talenata, sportski uspjeh Hrvatske pripisuje se i specifičnom osjećaju zajedništva između igrača i navijača. Igrači se smatraju predstavnicima svoje zemlje, a obožavatelji se prepoznaju u njima, piše FAZ.
Fenix-magazin/IM/ FAZ
