Gubitak voljenog kućnog ljubimca je bolno iskustvo, a mnogi vlasnici žele svom psu omogućiti dostojanstveno posljednje počivalište u vlastitom vrtu. No, postoje određena pravila kojih se treba pridržavati.
Je li dopušteno pokopati psa u vlastitom vrtu?
U Njemačkoj je u većini slučajeva dozvoljeno pokopati psa u vlastitom vrtu. Međutim, postoje određeni uvjeti koji ovise o veličini životinje i lokaciji. Izuzetak je Savezna zemlja Bremen, gdje je pokop u vrtu zabranjen iz ekoloških razloga.
U ostalim dijelovima Njemačke vrijede sljedeća pravila:
Grob mora biti najmanje 50 cm dubok, a preporučuje se 1 metar.
Tijelo psa mora biti prekriveno dovoljnom količinom zemlje kako bi se spriječilo da ga druge životinje iskopaju.
Mora biti udaljeno najmanje 1-2 metra od javnih puteva i susjednih parcela.
Ukopavanje nije dozvoljeno u zaštićenim prirodnim područjima ili vodozaštitnim zonama, kako bi se spriječilo zagađenje tla i podzemnih voda.
Ograničenja pri pokopu u vrtu
Pokop u vrtu nije dozvoljen ako je pas prije smrti bolovao od zarazne bolesti koja se mora prijaviti veterinarskim službama.
U takve bolesti spadaju, primjerice, tuberkuloza i leptospiroza.
Cjelokupna lista bolesti može se pronaći na službenoj web stranici Saveznog ministarstva za prehranu i poljoprivredu.
Tijela zaraženih životinja moraju se zbrinuti na propisan način kako bi se spriječilo širenje bolesti.
Prava podstanara pri pokopu psa
Podstanari moraju tražiti dopuštenje vlasnika nekretnine jer on snosi odgovornost za zemljište i mora misliti na buduće stanare.
Prilikom iseljenja, grob bi se mogao morati ukloniti kako bi se izbjegli problemi s novim najmoprimcima.
Stanari stambenih zgrada trebali bi obavijestiti ostale stanare i razmotriti alternativna rješenja, poput kremacije i pokopa urne u vrtu.
Postoje biorazgradive urne koje se brzo razgrađuju i ekološki su prihvatljive.
Kako pravilno pokopati psa u vrtu?
Priprema unaprijed može olakšati proces jer je donošenje odluka u trenutku tuge emocionalno zahtjevno.
Preporučuje se umotati tijelo psa u materijale koji se lako razgrađuju, poput pamučnih ručnika, plahti ili kartonskih kutija.
Dubina groba mora biti dovoljna da se spriječi izlaganje tijela vremenskim uvjetima i životinjama.
Preporučuje se nasipati dodatni sloj zemlje kako bi se stvorio mali humak, jer će se tlo kasnije slegnuti.
Veliki kamen može poslužiti kao oznaka groba, a mnogi vlasnici postavljaju spomen-ploču ili sade stablo kako bi obilježili mjesto i odali počast svom ljubimcu.
Ovakvi rituali mogu pomoći u procesu tugovanja i olakšati oproštaj.
Alternativne mogućnosti pokopa
Ako pokop u vrtu nije moguć, postoje i dostojanstvene alternative:
Groblja za kućne ljubimce – Mnogi njemački gradovi imaju posebna groblja za kućne ljubimce, gdje vlasnici mogu organizirati prikladnu ceremoniju.
Kremacija u specijaliziranom krematoriju – Mnogi vlasnici odlučuju se za kremaciju, nakon koje mogu čuvati urnu s pepelom kod kuće ili je pokopati u vrtu.
Ekološki prihvatljiva rješenja – Postoje urne koje se mogu zakopati u zemlju, a od pepela ljubimca mogu se čak napraviti memorijalni dijamanti ili staklene skulpture.
Fenix-magazin/DP/MMD
