Niz učestalih potresa koji su posljednjih dana zatresli Hrvatsku nisu rijetkost i ne predstavljaju nikakvu posebnu pojavu i u odnosu na prethodne godine, istaknuo je dežurni seizmolog Seizmiološke službe RH Tomislav Fiket.
Dežurni seizmolog je za Hinu kazao da su na području Velebita slabiji potresi češće zabilježeni, ali je i riječ o području koje je rjeđe naseljeno pa se o tim pojavama manje i priča.
“Ovo što se trenutno događa sa učestalim potresima koji su od početka kolovoza više puta zatresli riječko područje i nešto manje otok Pelješac, ne predstavlja ništa ekstremno i ne bi trebalo biti nikakvih materijalnih šteta. Građani kada od medija dobiju informaciju i saznanje o potresima koji su se dogodili, redovito i direktno zovu nas u Seizmološku službu i pitaju da li će biti jačih potresa”, napominje Fiket. No, dodaje da u Seizmološkoj službi nemaju takve informacije, niti ih modu davati jer ne mogu prognozirati što će se događati”.
Fiket podsjeća da su potresima najugroženije obala Južne Amerike, Čile i Japan. No, dodaje da su potresi značajne štete izazivali u susjednoj Italiji pa ni Hrvatska ne može biti izuzeta budući se nalazi na jadranskoj mikro ploči, dok je područje Slavonije nešto manje aktivno po pitanju podrhtavanja tla. Mirna ili aseizmička područja su u zonama starih planina i masa poput Kanadskog štita i Ruske ploče.
Seizmioška služba potrese mjeri Mercalli-Cancani-Siebergovom ljestvicom i Richterovom ljestvicom. Mercalli-Cancani-Siebergova ljestvica (MCS ljestvica) češće nazivana samo kao Mercallijeva ljestvica, definira pojave i promjene koje potresi izazivaju kod ljudi i životinja uz ocjenu veličine štete na objektima te sagledavanje promjena u prirodi kao posljedice potresa. U Hrvatskoj je u službenoj upotrebi od 1964. Naziv je dobila po inicijalima seizmologa Mercalli, Cancanija i Sieberga. MCS ljestvica definira potrese od nezamjetljivih do velikih katastrofalnih. Richterova ljestvica ili magnitudna ljestvica (ML) definirana je jednim brojem kojim se označava sezmička energija proizišla iz potresa. Ljestvica se procjenjuje prema logaritamskom zapisu najveće amplitude zapisane za specifičnom uređaju koji se zove Wood-Andersonov seizmograf. ML ljestvica bilježi potrese od onih mikro do epskih koji nikada nisu zabilježeni.
Najveći potresi u Hrvatskoj
U Hrvatskoj se seizmologija počela brzo razvijati nakon velikoga potresa u Zagrebu 1880. kada je Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti osnovala takozvani Potresni odbor u radu kojega se posebno isticao Mijo Kišpatić.
Potres u Dubrovniku 1667. jedan je od najjačih potresa koji su pogodili neko područje današnje Hrvatske. Dubrovnik je tada zadesilo podrhtavanje tla snage 7,6 po Richteru, što je bila najveća katastrofa u dotadašnjih 1.200 godina dubrovačke povijesti. Povijesni izvodi govore da se golemo kamenje kotrljalo s brda Srđ, dok je snažan cunami poharao luku. U zemlji su se pojavile pukotine, izvori vode su presušili, a uzvitlana prašina navodno je bila toliko gusta da je zamračila nebo.
Hrvatska enciklopedija navodi da ljudi od davnine znaju da pojedine životinje mijenjaju ponašanje uoči potresa pa kao pretkazivače potresa u Meksiku drže zmije, a u Japanu akvarijske ribice. Životinje mogu svojim vrlo diferenciranim živčanim sustavom i osjetilima uočiti promjene u magnetizmu, vibracije tla i slične pojave koje prethode potresu, ali samo nekoliko minuta ili nekoliko sati prije izbijanja katastrofe. Međutim, promjene u ponašanju životinja nisu ni tipičan ni pouzdan znak da bi se na temelju njih mogao, na primjer, evakuirati grad ili područje s milijunskim stanovništvom. Znanstvena istraživanja radi prognoziranja potresa provode se u mnogim zemljama, osobito u Japanu, SAD-u i Rusiji, no do danas ni jedan potres nije pretkazan znanstvenim metodama.
Detaljne upute o ponašanju prije, tijekom i nakon potresa i kako se pripremiti u slučaju katastrofe nalaze se na stranici Državne uprave za zaštitu i spašavanje. (http://duzs.hr/download/upute_za_gradane/SafeQuakeBROSURAA5.pdf)
Fenix-magazin/IM/Hina
