Čitam jednu vijest iz Kaštela kako je netko iz vozila beogradskih registarskih oznaka tijekom vožnje pokazivao tri prsta, znak kojeg su pokazivali četnici čineći zločine po Hrvatskoj.
Piše: Dr. Jure Burić
Netko je to uredno snimio, pokazao policiji, a oni su nakon što je vozač napravio još jedan prometni prekršaj, zaustavili vozilo i odveli prekršitelja u policijsku postaju. Tamo su policijski “inspektori” povjerovali kako je tri prsta pokazivalo dijete sa zadnjeg sjedišta automobila. Kako dijete ne mogu kazniti, kaznili su oca i nakon toga sve ih lijepo pustili.
To je jedna strana priče! Druga je malo drugačija. Ona ruka koja iz tog vozila pokazuje tri prsta nije i ne može biti ruka petogodišnjeg klinca. To je ruka odrasla čovjeka koji zaslužuje drastičnu kaznu.
I uz tu kaznu, trebalo bi mu, dok se ne opameti, zabraniti dolazak u Hrvatsku.
Na taj način “inspektori” bi svoj dio posla odradili časno i pošteno, a ovako se stječe dojam kako se našao “kompromis”- policije i prekršitelja. “Vuk sit, ovce na broju”.
Naivno je to i podsjeća na ono Porfirijevo “otvaranje usta” kod pjevanja četničkih pjesama u Chicagu.
Ima li Hrvatske?
Kad sve ovo zajedno gledamo, postavlja se pitanje: ima li Hrvatske! Ima Hrvatske, samo je nema nema na javnim koncertima po hrvatskim dvoranama ili na otvorenom poput onog koncerta okrnjenog “Bijelog dugmeta” u Splitu, na kojem se iz sveg glasa pjevala i veličala Jugoslavija, pjesmom “Pljuni i zapjevaj, moja Jugoslavijo”, a koja se moglo čuti do pola Splita.
Hrvatske ima i u sabornici, tamo gdje se svađaju oko ničega, a tamo gdje bi trebalo grmiti – šute.
Ima Hrvatske i po hotelskim dvoranama gdje desnica bira svoje vodstvo, gdje se u nju kunu, a prodaju ju “za kunu”!
Ima li nade?
Nade uvijek ima, samo žurno treba realizirati neke stvari.
Prvo, provesti lustraciju i hrvatsko društvo postaviti na zdrave noge!
Drugo, zabraniti zvijezdu petokraku na svim javnim mjestima (osim one na etiketi Heineken piva!).
Treće, zabraniti svaku pjesmu koja veliča propalu zločinačku tvorevinu koja se zvala državom i vrijeme komunizma u kojem su počinjeni strahoviti zločini nad hrvatskim i ostalim narodima.
Četvrto, zabraniti ulazak u Hrvatsku svima iz čijih izjava se iščitava mržnja i nesnošljivost prema Hrvatskoj.
Peto, oživotvoriti izgon iz Hrvatske i zabranu ulaska svima koji je javno vrijeđaju i o njoj šire laži.
Šesto, zabrana pokazivanja tri prsta, osim u slučaju kada osoba ima samo tri prsta na ruci, a želi je iz nekoga razloga podignuti.
Za sve ovo treba imati volje i htijenja. Za to nam ne trebaju ni “Raffali” ni “Himmersi”. Treba samo dobrih “odgojnih zakona” kako bi hrvatski redarstvenici po njima postupali i brzo i učinkovito stvari rješavali kako treba.
Fenix-magazin/SIM/Dr. Jure Burić
NAPOMENA: Dr. Jure Burić je poznati dubrovački liječnik, sudionik Hrvatskog proljeća i ratni povjerenik Hrvatske vlade za jug Hrvatske, prvi župan Dubrovačko-neretvanski i bivši zastupnik u Županijskom domu Hrvatskog državnog sabora do njegovoga ukinuća.
