Politika i hrvatski jezik
Pitanje jezika je uvijek bilo pitanje politike u Hrvata. Jezik je uvijek bio važan jer se njima potvrđivao i identitet hrvatskog naroda. No, uvijek je bilo pojedinaca i političkih garnitura koje su hrvatski jezik prikazivali nevažnim i usputnim. Svojedobno je na to upozoravao i poznati hrvatski leksikograf August Kovačec. – Pitanju hrvatskoga jezika je neodgovorno pristupati samo prigodničarski – izjavio je prošle godine, povodom 45. obljetnice Deklaracije o položaju i nazivu hrvatskog jezika. Pitanje hrvatskoga jezika je problem koji se proteže dugi niz godina. Sada, nakon što se Hrvatska pridruži Europskoj Uniji, hrvatski jezik će postati njezinim dvadeset i četvrtim službenim jezikom. To je jedan od razloga koji se navode da je potrebno da se na mrežnim stranicama Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje predstavi konačni pravopis hrvatskoga jezika i otvori javna rasprava. To je sredinom travnja i učinjeno. Je li to bilo preuranjeno? Je li najnoviji prijedlog ostavljanja mogućnosti dvostrukog pisanja jedne riječi pomalo zbunjujući? Vraćaju li ti prijedlozi nas Hrvate tamo gdje nikad nismo željeli biti svojom voljom, u 1954.godinu i doba novosadskog nasilja nad hrvatskom jezikom? To su samo neka od pitanja koja se nameću nakon prijedloga koje nudi novi Pravopis. Sada slijedi rasprava koja će i opet povući nova pitanja i ponuditi nova rješenja. Za početak je dobro da se svi slažu kako strane riječi treba, kad god je to moguće, zamijeniti hrvatskim riječima. Nadamo se da će hrvatski jezikoslovci, kao i uvijek dosad, znati naći rješenja i za izlaz iz sadašnjeg stanja. Teška, olovna vremena komunizma i nametanja tuđeg jezika kao zajedničkog nam jezika, su srećom daleko iza nas.
