Dana 07. prosinca 2022. godine u prostorijama Generalnog konzulata RH u Düsseldorfu održan je sada već tradicionalni prijem za predstavnike hrvatske zajednice koja djeluje u Sjevernoj Rajni Vestfaliji. Uz šest voditelja Hrvatskih katoličkih misija prijemu je nazočio i značajan broj predstavnika udruga, gospodarstvenika te općenito hrvatskih državljana koji su na mnogostruke načine inkorporirani u njemački društveni, gospodarski i politički kontekst.
U skladu s činjenicom kako je u govoru Generalnog konzula doc. dr. sc. Ivana Bulića sadržano temeljno, od nakane do sadržaja kako samog prijema tako i općeg djelovanja Generalnog konzulata u Düsseldorfu prenosimo obraćanje generalnog konzula dr. Bulića u cijelosti:
Drage Hrvatice i Hrvati, dragi prijatelji Hrvatske, dobro došli u Generalni konzulat Republike Hrvatske u Düsseldorfu.
Dobro došli na sada već tradicionalni Božićni domjenak Generalnog konzulata Republike Hrvatske. Kada sam rekao tradicionalni sjetio sam se prvog koji se održao samo dva mjeseca nakon preuzimanja dužnosti generalnog konzula, dakle 2017. godine. Odmah mi je bilo potpuno jasno i prirodno da hrvatski diplomatski predstavnici Božić proslave s hrvatskom zajednicom.
I da sve u životu zaboravim taj Božićni domjenak ne mogu zaboraviti. Niti u jednom detalju, a poglavito ne mogu zaboraviti obećanja koje sam dao sebi i svih Hrvatima koji žive u NRW-u. Tada sam rekao i cijelo vrijeme vladao, a nakana mi je tako i nastaviti „da je generalni konzulat središnje mjesto za sve hrvatske državljane kojima treba potpora. Međutim, generalni konzulat treba biti i više od toga. Treba biti središnje mjesto za sve Hrvate, mjesto koje okuplja sve Hrvate, nikako koje odbija, mjesto u kojima se promiču hrvatske vrijednosti, a ne mjesto koje podsjeća na propale državnopravne tvorbe, tvorbe koje su u suprotnosti s hrvatskim vrijednostima“.
I doista je tako i bilo. U toj nakani su mi pomogli moji vrijedni djelatnici. Kao i u svim ozbiljnim situacijama, vremenima i projektima uvijek Vam se sve svede na „malo dobrih ljudi“. U ovom slučaju malo dobrih ljudi na usluzi je 70 tisuća državljana Republike Hrvatske koji se s različitim zahtjevima svakodnevno obraćaju za pomoć. Uz djelatnike generalnog konzulata nikako ne treba zaboraviti na pojedince, kojih ima i ovdje među Vama, koji svojom integriranošću i značajem u njemački društveni i gospodarski kontekst nesebično pomažu, ne žaleći ni vremena ni truda. Rade to poradi ugleda Republike Hrvatske. Hvala im!
Dragi prijatelji, rekao sam kako je naše večerašnje okupljanje tradicionalno jer to doista i jest. Međutim, naše okupljanje je prije i iznad svega motivirano Božićem i Hrvatskom. Reklo bi se Hrvatski Božić u hrvatskom generalnom konzulatu. Sve je u hrvatskom ozračju, od hrvatske mladosti u hrvatskim narodnim nošnjama, tamburaškog sastava koji se i zove „Hrvatski čuvari“, voditelja Hrvatski katoličkih misija, do Vas i nas, Hrvatica i Hrvata i prijatelja Hrvatske.
Za promišljati hrvatsku stvarnost i budućnost najbolje se poslužiti temeljnom božićnom porukom, porukom da je Božić spomendan na rođenje Isusa Krista. I kada se malo zamislimo primijetit ćemo da je to rođenje jedino rođenje u povijesti ljudskoga roda kojem se vesele svi narodi, vesele mu se i oni koji ne vjeruju. Može zvučati čudno da mu se vesele i oni koji ne vjeruju s nekim svojim posebnim obrazloženjem, a koje ja shvaćam da mu se vesele zbog toga što je dočekati Božić – dobra vijest. I zato se na Badnji dan svi osjećamo posebno, a na Božić ispunjeno.
Zato sam Vam svako svoje obraćanje na našim tradicionalnim božićnim domjencima i završavao željom da se svakog dana u godini osjećate upravo kao na Badnji dan. Da je Božić dobra vijest stoji nam i u Sv. Pismu opisom tri kralja koji su na vijest o rođenju Spasitelja svijeta krenuli na put. Vodila ih je zvijezda i pokazivala im put. Dobra je to priča jer u svijetu u kojem živimo najčešće smo zaokupljeni sjajnim zvijezdama, a manje dobrom viješću.
I onda se moja čestitka „da se svakog dana u godini osjećamo kao na Badnji dan“ ne ispuni. Ne ispuni se jer smo zaokupljeni nepotrebnim, kritiziramo svoje bližnje od obitelji do svega što nas okružuje, što je naše i što je na nama da mijenjamo ukoliko je potrebno mijenjati. Ponašamo se kao izraelski narod koji je 40 godina lutao pustinjom, a znate li kolika je stvarna udaljenost od Egipta do Kanaana. 400 kilometara. Ukoliko se svakog dana prijeđe 20 km što je realno Izraelci su udaljenost od 400 km trebali prijeći za 20 dana. Vidjeli su da je Bog za njih i more na dvoje razdvojio, a napravili su zlatno tele.
Vidjeli su kako ih je Bog iz Egipta izveo, a strah ih je bio ići putem uz obalu jer bi time prelazili Filistejskom zemljom. A mi Hrvati smo imali svoje Filistejce, a da nismo ni nogom zakoračili na njihovu zemlju jer nas nije bilo strah jer smo imale majke poput Kate Šoljić, sinove joj s krunicom oko vrata koji su i živote svoje dali za slobodu Hrvatske, jer smo imali generala Blagu Zadru.
Ono na što bi nas sve skupa želio pozvati, a da se doista svakog dana našeg života, ne samo godine osjećamo kao na Badnji dan je neki dan izrekao je vratar hrvatske nogometne reprezentacije nakon pobjede nad Japanom. Dominik Livaković nije pun samohvale nakon obranjena tri jedanaesterca rekao dobro sam se pripremao, baš sam dugo vježbao penale ili neku drugu riječ samohvale.
Rekao je slijedeće „S Božjom pomoću sve je dobro prošlo“. Rekao je to čovjek koji je branio i obranio. Dakle, pozivam nas da branimo jer samo ukoliko branimo svoje hrvatstvo, svoju hrvatsku pripadnost, svoje svetinje moći ćemo jednog dana u smiraj našeg života reći „Hvala Bogu sve je dobro prošlo“.
I tek tada ćemo biti zadovoljni kao na Badnjak. Bit ćemo zadovoljni jer nas pripada mjesto na grani koju je vezla Hrvatica mlada. Lijepa je to grana jer je prva kralja Zvonimira, druga grana dičnog Zvonimira, treća grana Zrinskog – Frankopana, a četvrta Jelačića bana. Peta grana Radića Stjepana, a šesta ostaje na nama. Grana ne nedostaje jer veliko je to stablo, ima ih i poziva svakog Hrvata da joj mjesto ispuni.
Pjesma dakle poziva i tom pozivu su se odazvali i stekli svoje grane Ante Starčević, Eugen Kvaternik Rakovički, Franjo Tuđman, Marko Veselica. I mogu Vam reći da među Vama vidim značajeve kojima je zbog njihovih djela pripala grana na ovom višestoljetnom hrvatskom hrastu. Lijepo je to stablo, posebna su to mjesta. Za mlade Hrvatice koje znaju vesti ne brinite. One su ovdje u narodnim nošnjama. One su naša svijetla budućnost. A na svima nama je u dubini svoje duše i razuma porazmisliti jesmo li stekli svoju granu.
Ukoliko nismo idemo krenuti jer kako kaže pjesma „Jedna je Hrvatska – jedan je Dom!
Živjeli i sretan Vam Božić!
Okupljanje je nastavljeno druženjem uz prigodne božićne pjesme te općenito hrvatske pjesme koje je izvodio mladi tamburaški sastav naziva „Hrvatski čuvari“.
Njihov nastup kao i sudjelovanje mladih djevojaka u hrvatskim narodnim nošnjama doista su doprinijeli da se do kasno u noć okupljeni zadrže u pjesmi i veselju u prostorijama generalnog konzulata čime se još jednom potvrdila tvrdnja generalnog konzula dr. sc. Ivana Bulića kako je Generalni konzulat u Düsseldorfu središnje mjesto koju okuplja Hrvate.
Fenix-magazin/SČ
