New York (ILUSTRACIJA) / Foto: Fenix (Andrew Kavesh)

TONĆO LADAN: Nakon beznađa, vrijeme nade uvijek počinje strahom

Svjetsko gospodarstvo bi trebalo 2022. godine premašiti vrijednost od 100 bilijuna dolara prvi put ikada u povijesti svijeta, procjenjuje Centar za ekonomska i poslovna istraživanja (CEBR) u Londonu.

 

Piše: Tonćo Ladan

Tako se predviđa da će kontinuirani oporavak od pandemije potaći rast globalnog bruto domaćeg proizvoda (BDP), mada kreatorima ekonomske politike može biti teže spriječiti vraćanje nacionalnih privreda u recesiju ako visoke stope inflacije potraju, priopćio je isti londonski istraživački centar. Ovi podaci pokazuju da svijet u kojem živimo postaje sve bogatiji.

Nada i beznađe

Pored ovih ekonomskih pokazatelja, pokazatelji pandemije u ovoj 2022. godini ukazuju da će  koronavirus konačno biti pobijeđen; nakon dvije godine straha i smjenjivanja različitih mjera, karantena i novih valova, život bi se konačno trebao vrati u normalu. U prilog tome ide i izjava Bila Gejtsa koji je rekao: „ Možda nije pametno da predviđam stvari, ali mislim da će akutna faza pandemije biti gotova u nekom momentu u 2022. godini“.

S obzirom na to da Bil Gejts godinama unazad upozorava na nespremnost zdravstvenih sustava širom svijeta da se izbore s potencijalnom epidemijom, on je postao jedna od značajnih javnih figura i autoriteta tijekom trenutne krize. Pored toga njegova fondacija  je jedan od najvećih donatora Svjetske zdravstvene organizacije (SZO). Zato njegove riječi imaju određenu težinu na polju ove pandemije.

Inače, Gejtsovo bogatstvo se za vrijeme pandemije uvećalo na 137 milijardi dolara. Poput njega i drugi svjetski bogataši su očito iskoristili prvi deo čuvene izreke da „nikada ne treba propustiti dobru krizu“ uvećavši svoje bogatstvo na neslućene visine. Pritom su zanemarili drugi dio koji glasi: „izvanredne situacije treba iskoristi za promjene na bolje“, u ovom slučaju da se smanje socijalne nejednakosti. Međutim, one se očito dodatno produbljuju s ciljem da se sav kapital normalnog radnog čovjeka prebaci u ruke bogatih. Druga stvar vezana uz pandemiju je ta da je svjetska zdravstvena organizacija upozorila na nadolazeću jaku varijantu omikrona. Iz tog razloga mnoge europske zemlje postrožile su mjere koje traju još uvijek. Otakzani su i otkazuju se tisuće zrakoplovnih letova, otkazane su novogodišnje svečanosti, blagdanski sajmovi. Sve su to pokazatelji da se svijet suočava s još jednom godinom koja će biti obilježena pandemijom kojoj se predviđa i ne nazire kraj.

Zaključak

Iz svega ovoga može se zaključiti kako povratak u normalu, ipak, neće značiti povratak na staro. Bit će to novi svijet, s novim ekonomskim pravilima i recesijom koja će bogate učiniti još bogatijim a siromašne još siromašnijim. Promijenit će se poredak stvari za čitave buduće generacije. Tisuće tvrtki, malih zanatskih radnji i malih kompanija bit će zatvorene, pogotovo one koje svoje poslove zasnivaju na međuljudskom kontaktu. Milijuni će ostati bez posla.

Naposljetku, najveća neizvjesnost čeka nas na političkom planu. A način na koji će politika funkcionirati imat će moć da oblikuje sve druge aspekte naših života. Budući da je pohlepa i želja za skupljanjem što većeg bogatstva bolest ovog vremena od koje mnogi obolijevaju, sukob interesa je česta tema u našem svakodnevnom razgovoru. Tako dužnosnici često donose odluke koje će koristiti prvenstveno njima ili njihovim bližnjima, nego građanima. Svatko se u ovom vremenu uvjerio da kad je riječ o sukobu interesa, politika je njegovo rodno mjesto. Zahvaljujući političarima farmaceutske kuće su napunile svoje blagajne kao nikad prije. Političari će uspostaviti i zakon o obaveznom farmaceutskom doprinosu koji će se očitovati u podmetanja lijevog ili desnog ramena i neće biti više nikakvih problema.

Tako da su ljudi u svojoj borbi za slobodu i egzistenciju učinili tri stvari: zadovoljili su svoje političke vođe i farmaciju te pokazali sklonost k uništenju samih sebe. Posljedice takvih učinkovitih zbivanja su sjedne strane nada i s druge strane beznađe.

Što je nada?

Nada uvijek započinje strahom, ali čovjek koji se istinski nada nije ustrašen čovjek. Istinska nada podrazumijeva hrabrost. Nada je uvjerenje u pozitivan ishod u vezi s događajima i okolnostima u životu, ona je pasivna u smislu želja, a aktivna kao plan ili ideja.

Za filozofe poput Platona nada je nešto što nas uvijek zavodi, ona je utjeha lakovjernih, a u konačnici je zapravo lažna jer u teškim trenucima samo produbljuje našu agoniju.

Za stoike nada je uvijek vezana sa strahom, što su emocije koje valja izbjegavati jer nas tjeraju da stvari vidimo dobrima ili lošima, a stoci uče da se upravo od takvih sudova valja suzdržavati ako želimo zadržati nepomućenost i spokoj. Oni tvrde da kada bogovi požele da nas kazne, daju nam baš ono o čemu smo oduvijek maštali: slavu, bogatstvo ili savršenog partnera. Naravno, svjesni smo da su strah i želja neizbježni pratioci svakog ljudskog života. Svi na mahove osjećamo nalete straha ili očekivanje nepogode zbog neke ne ispunjene ili ispunjene želje.

U kršćanskom kontekstu, nada se ne smatra kao fizička emocija, već kao duhovna blagodat. Za rane kršćane, nada će postati jednom od triju temeljnih vrlina, pored ljubavi  i vjere. Za kršćane je nada tako postala preduvjetom, a ne posljednjim utočištem života. Ova kršćanska promjena u poimanju nade, blisko združena s povjerenjem, dalekosežno će obilježiti razvoj naše civilizacije. Dvije tisuće godina kasnije naša civilizacija se ponova nalazi na prekretnici u kojoj traži izvor nade za sebe za pokoljenja koja dolaze za slobodu koja joj pripada. Ponovo je može naći u kršćanstvu.

Božje obećanje

Izvor kršćanske nade nije u nama samima. Ona je naš odgovor na Božja obećanja. Što će reći da to nije osjećaj koji se rađa i dolazi iz naše unutarnje želje da bi zadovoljili neku našu emociju ili ugušili strah pod nekom nepogodom. Kršćanska nada predstavlja potvrdni odgovor na ono što nam je od Boga zajamčeno. Tako je predmet kršćanske nade sam Bog sa svojim obećanjem a samim tim On predstavlja subjekt kršćanske vjere. Vjernik sva svoja uvjerenja vezana uz Boga zbraja u kršćansku vjeru tako da mu Božja obećanja rađaju stvarnom nadom i stvarnim Bogom. Tu nema mjesta iluziji a ni beznađu.

Kada se dogodi nesreća velikih razmjera ili katastrofa, svijet kojeg smo dotada poznavali iz temelja se mijenja, a osjećaj sigurnosti pojedinca i zajednice ozbiljno je ugrožen. Velike nesreće i katastrofe ne samo da dovode do materijalne štete i manjka osnovnih resursa za dostojanstveni život, već kod pogođenog stanovništva uzrokuju i snažne osjećaje patnje, gubitka i bespomoćnosti. Jednom riječju kazano dovodi do beznađa.

Beznađe je stanje u kojem pojedinac ne osjeća nadu ili osjeća da su mu sve nade srušene, osjeća da nema kontrolu nad svojim životom. Postane svjestan grube političke stvarnosti koja ide protiv njega, nasilja koje se rađa u njegovom okruženju, postaje svjestan ekonomski problema u svom domu, postaje svjestan svog beznađa. Na to beznađu neće ostati imuni čak ni ljudi s još uvijek dobro plaćenim profesijama jer će biti primorani na borbu da održe svoj još uvijek ugodan način života kojeg bogati u neminovnoj transakciji pretakanja prisvajaju sebi suočavajući njega sa sve većim financijskim zahtjevima kojim neće moći udovoljiti. To je budućnost u kojoj će rasti beznađe.

Spas u kršćanskoj nadi

Mali radni čovjek osjetit će se ponovo izigran i sam u svojoj ničim izazvanoj patnji. Shvatit će da je postao žrtva političke igre u kojoj su ga nepošteni ljudi iskoristili da bi ga još jednom ponizili, da bi mu pokazali kako je jadan i bijedan. Pomislit će na Boga i pitače se: Zašto? Zašto Bože dozvoljavaš ovoliko zlo i zašto ni kriv ni dužan ostajem i bez onog osnovnog da bi patio patnjom beznađa? Zašto?  Odgovor na to pitanje daje nam biblijska Knjiga o Jobu.

Lik Joba je jedan od biblijskih likova koji se često susreće u različitim književnim djelima. Postao je sinonim za patnju, osobito ljudi koji pate zbog nepravde; to je biblijski lik koji potvrđuje da Bog svojim stvorenjima uvijek želi najbolje, samo ponekad put kojim se ostvaruje Božja volja zna biti vrlo bolan. Upoznavanjem Joba, upoznajemo čovjeka i patnju u općeljudskom doživljaju. Postaje nam jasno da među temeljnim značajkama kojima je okarakteriziran ljudski život  u svim vremenskim razdobljima jest i patnja.

Biblijska Knjiga o Jobu je drama ljudskoga života,  kroz tu dramu shvaćamo što je problem grijeha i trpljenja, pravde i nepravde, kako dolazimo do opravdanosti ljudske patnje i što znači poslušnost Bogu. Biblija je pisana Riječ Boga, putem koje se on obraća ljudima. Nije umjetničko djelo stvoreno ljudskim umom ipak u knjizi o Jobu, njen pisac Mojsije vođen Božjim Svetim Duhom pokazuje veliku umjetničku snagu izraženu kroz jezgrovito, aforističko i slikovito prikazivanje koje pokazuje dubinu dna duševnih borbi i sukoba; te vještinu u dramskom oblikovanju na dva važna pitanja ljudskog života: Zašto nedužni pate?  Zašto Bog dopušta zlo na Zemlji?

Čitajući zapis o Jobu i njegovoj velikoj ustrajnosti u patnjama pomoći će svakome da dobije odgovore na ta pitanja. Tijekom čitave ljudske povijesti stvaranja nebrojenih književnih dijela, zamisao o sveopćoj borbi između sila dobra i zla davala je piscima i filozofima poticaj za bezbrojne spekulacije. Međutim, knjiga o Jobu kroz svoj točan izvještaj o borbi (odnosno raspravi) između Boga i Satane otkriva pozadinu tog sukoba (čovjekovog opredjeljenja) i omogućuje osobi da donese zaključak o tome tko je zbilja pobijedio ili kakav ishod donosi čovjekovo opredjeljenje po pitanju njegove vjere.

Književno djelo

Gledajući na nju očima svjetske literature, možemo je staviti u istu ravan s Homerovom Ilijadom, Danteovom Božanskom komedijom i Goetheovom dramom Faust. No glavna vrijednost Knjige o Jobu nije književna nego se odlikuje po tome što kroz nju upoznajemo veliku Božju moć kao Stvoritelja cijelog svemira, cijelog prostorno-vremenskog kontinuuma u kojem egzistiramo zajedno sa svom energijom i materijom unutar njega i kao onog koji održava čitav svemir po točno određenim zakonima.

U njoj pronalazimo i upoznajemo Božju pravdu, mudrost i ljubav. Knjiga o Jobu također pokazuje da Bog ne uzrokuje čovjekove patnje, bolest i smrt te objašnjava zašto se progone pravednici i zašto je zlima i zlu dopušteno da i dalje postoje.

Ona se ističe još jednom značajkom. Spoznaja o Bogu, potpuna spoznaja samog Boga, nije za nas ljude moguća jer u toj spoznaji uvijek postoji za nas nepoznat prostor u kojem se nalazi svakodnevica našeg života pokrivena zastorom koji Bog s vremena na vrijeme otkrije, kad nam želi saopćiti nešto novo što mi kao njegova stvorenja ne primjećujemo i ne poštujemo.

Pitanja i odgovori

Samim tim shvaćamo da mi ljudi možemo imati samo ograničenu i nesavršenu spoznaju koja nam je dovoljna za potpuno povjerenje i potpunu vjeru. To je vidljivo iz Božji pitanja a Jobova odgovora.

Pitanja – Job 38 :1-4,12; 1 Nato Jahve odgovori Jobu iz oluje i reče: 2»Tko je taj koji riječima bezumnim zamračuje božanski promisao? 3 Bokove svoje opaši k’o junak: ja ću te pitat’, a ti me pouči. 4 Gdje si bio kad zemlju utemeljih? Kazuj, ako ti je znanje sigurno.

12 Zar si ikad zapovjedio jutru, zar si kazao zori mjesto njeno,

Odgovori – Job 42:1-4 1 A Job ovako odgovori Jahvi: 2 »Ja znadem, moć je tvoja bezgranična: što god naumiš, to izvesti možeš. 3 Tko je taj koji riječima bezumnim zamračuje božanski promisao? Govorah stoga, ali ne razumjeh, o čudesima meni neshvatljivim. 4 O, poslušaj me, pusti me da zborim: ja ću te pitat’, a ti me pouči.

Kroz ova pitanja i odgovore naglašava se opravdanje Boga, stavljajući ga ispred opravdanja čovjeka. Pokazuje da je Jahve, Bog čitavog svemira ali ujedno i Jobov Bog. Job to razumije i moli pouči me. Danas vjernik moli da bude poučen da vjerom čeka na ispunjenje svoje nade. Ovo vrijeme nade i beznađa bi moglo prouzročiti da nas jedna ili više nesreća zadese koje je Job trpio: slabo zdravlje, smrt voljene osobe, depresija, ekonomske poteškoće. Bez obzira s kojom se vrstom problema suočavamo, postoji i pozitivna strana. Na svoje okolnosti možemo gledati kao na priliku da pokažemo snagu svoje nade u preživljavanju svake nevolje uzdajući se jakom vjerom u Boga. Za razliku od Joba, mi smo u mogućnosti zahvaljujući Bibliji Božjoj Riječi razumjeti nebesku raspravu i znamo za Satansku tvrdnju da ljudi služe Bogu iz osobnog interesa tu tvrdnju nalazimo u prvom poglavlju knjige o Jobu.

Job 1: 6-126 Jednoga dana dođu sinovi Božji da stanu pred Jahvu, a među njima pristupi i Satan. 7 Jahve tad upita Satana: »Odakle dolaziš?« – »Evo prođoh zemljom i obiđoh je«, odgovori on. 8 Nato će Jahve: »Nisi li zapazio slugu moga Joba? Njemu na zemlji nema ravna. Čovjek je to neporočan i pravedan, boji se Boga i kloni zla!« 9 A Satan odgovori Jahvi: »Zar se Job uzalud Boga boji? 10 Zar nisi ogradio njega, kuću mu i sav posjed njegov? Blagoslovio si djelo njegovih ruku, stoka mu se namnožila po zemlji. 11 Ali pruži jednom ruku i dirni mu u dobra: u lice će te prokleti!« 12 »Neka ti bude!« – reče Jahve Satanu. – »Sa svime što ima radi što ti drago; samo ruku svoju na nj ne diži.« I Satan ode ispred lica Jahvina.

Na čudesan je način u ovom dijelu svoje Riječi, Bog podigao zastor s inače nevidljivog svijeta za nas ljude, kako bi se vidjelo ono što se zbiva na nebu.  On nam otkriva temeljno sporno pitanje koje se pojavilo u odnosu Boga i Satane, dobra i zla. Pitanje koje se tiče i čovjekove vjernosti Bogu kao svom Vladaru. Ovdje nam Božja Riječ pokazuje da i anđeli, koji su stvoreni prije Zemlje i čovjeka, s velikim zanimanjem prate što se zbiva na Zemlji i kako će se riješiti taj spor.

Tko će pobijediti.

Kršćanskom vjerniku je jasan ishod, on razumije i kad je teško, da je beznađe obris nade, utvrđuje joj i stvara oblik prema njenu izostanku ali on je uvjeren u njeno ostvarenje. Isto tako mu je jasno da bi Satana bio radostan da se njegova tvrdnja pokaže istinitom da ljudi služe Bogu samo kad im je dobro. Job je kroz svoju patnju dokazao da je ta tvrdnja lažna.

Poput njega i mi smo na ispitu jer živimo u vremenu nade i beznađa u vremenu bogatih i siromašnih u vremenu koje je opisano prije dvije tisuće godina od Isusovog učenika i sljedbenika Jakova. Jakov 5: 1- 3, 1 De sada, bogataši, proplačite i zakukajte zbog nevolja koje će vas zadesiti! 2 Bogatstvo vam istrunu, haljine vaše postadoše hrana moljcima 3 zlato vam i srebro zarđa i rđa će njihova biti svjedočanstvo protiv vas te će kao vatra izjesti tijela vaša! Zgrnuste blago u posljednje dane .

Pored opisa vremena Jakov nam upućuje poziv da ustrajemo u nadi naše vjere, podsjećajući nas da naši problemi stvoreni ovim vremenom nade i beznađa neće vječno trajati. To podsjećanje nalazimo u Jakovu 5:11 11 Eto: blaženima nazivamo one koji ustrajaše. Za postojanost Jobovu čuste i nakanu Gospodnju vidjeste jer milostiv je Gospodin i milosrdan!

Nada naše vjere, premošćuje razdaljinu između te dvije stvarnosti. One u kojoj živimo i one koja će uslijediti. Stoga odbacimo beznađe a prihvatimo nadu kršćanske vjere.

Fenix-magazin/SIM/ Tonćo Ladan

Pogledajte drugo

POLICIJA

NJEMAČKA: Tijekom rutinske kontrole uhićen 24-godišnji seksualni prijestupnik

Tijekom rutinske provjere na autocesti A8 u blizini Traunsteina, savezna policija u Freilassingu u ponedjeljak …