Dr. Andrija Hembrang odgovara: Razumijem Vas, komunisti i danas vode Hrvatsku!
” Potpuno Vas razumijem jer je Broz pobio i veliki dio moje obitelji. Tužno je da i danas njegovo ime u Hrvatskoj nije prikazano kao razbojničko nego da taj ubojica ima najljepši trg u Zagrebu! To je zato jer komunisti i danas vode zemlju i zahvalni su za bogatstva koja im je Broz omogućio. Svi predsjednici (do Kolinde) bili su bivši komunisti, ogromna većina premijera, državnih tužitelja, sudaca, novinara…sve bivši komunisti! U mojem HDZ-u s kojim sam stvarao i oslobađao Hrvatsku u posljednjem Predsjedništvu mi koji nikada nismo bili u partiji bili smo beznačajna manjina, a u prvoj Hrvatskoj Vladi samo smo bili dva ministra koji nismo bili komunisti!!! Infiltrirali su se u sve pore života! Zato dolazite u Hrvatsku i širite istinu jer je nema u našim medijima i školama!” , odgovor je dr. Andrije Hebranga hrvatskom emigrantu, poznatom slikaru u Australiji Charlesu Billichu koji mu je poslao otvoreno pismo i ispričao mu svoj životni put.
Billich je rođen 1934. godine u Lovranu. Od 1956.godine živi u Australiji gdje je otišao zbog neslaganja s komunističkim vlastima. Prije toga je nekoliko godina bio u zatvoru, a pušten je uz pomoć Crvenog križa. Poznat je i po tome što je baš njegovu sliku Ivo Sanader nosio Bushu u Bijelu kuću. Billich čije se slike prodaju u milijunskim iznosima napravio je portrete Slavoljuba Penkale, Ruđera Boškovića, Nikole Tesle, Ivana Pavla II., Benedikta XVI., Alojzija Stepinca. Bio je i službeni umjetnik automobilističke utrke Formula 1 Grand Prix Melbourne 1996. Također bio je 1997. službeni umjetnik australske i francuske olimpijske momčadi za Olimpijske igre u 2000. Bio je izabran službenim partnerom australske i američke olimpijske ekipe za Olimpijske igre u Ateni 2004.
Billich Hembrangu piše kako su mu već 1942. godine Titovi fojbari u njegovu kraju bacali rodbinu i nevine susjede u jame.
” Redovito su njemačka vojska i lokalni riječki pompieri sutradan nakon tih Titovih čina vadili lijeseve iz tih jama. Titu hvala, postkomunisti, jugofilci nazvali su glavnu prometnicu Šetalište Maršala Tita”, piše Billich.
On je već 1992 godine tražio od lovranskog načelnika da se to ime promjeni. Došao mu je, kaže, besmislen odgovor da nema sredstava za nove ploče.
” Nudih ja naivac da ploče platim. Ukrali su mi lovranski jugići sve što sam u Hrvatsku donio i stvorio (al to je druga i žalosnija priča) a Titove ploče još stoje. Toliko sam degutiran i uvrijeđen da više ne mogu izdržati i pred tri godine prestao sam dolaziti nakon 20 strpljivih godišnjih boravka u Hrvatskoj. Vraćam se sa puno hrvatskih prijatelja, domoljuba i poduzetnika čim Titova opsesiva i ovisnost bude liječena i sva sjećanja na tog monstruoznog koljača budu smaknuta sa javnih mjesta širom Hrvatske. Neo boljševici sramite se i konačno oslobodite se te perfidne nostalgije i imbecilne indoktrinacije!, poručio je Billich
