Hrvatska se neprekidno suočava s pokušajima krivotvorenja povijesti, pa u medijima, posebice uoči obljetnica obilježavanja ili proslave važnih datuma i događaja iz Domovinskog rata, pojedini novinari, pojedini predstavnici srpske nacionalne manjine i pojedini navodni znanstvenici plasiraju dezinformacije i podatke koji nisu utemeljeni na izvorima.
Tako su i ove godine uoči i tijekom Dana sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje, pojedini novinari i predstavnici srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj opet bezobzirno i bezobrazno manipulirali podacima o žrtvama u Vukovaru, pokušavajući relativizirati odgovornost tadašnje srbijanske velikosrpske politike za agresiju na Republiku Hrvatsku i zločine u Vukovaru. Posebno je iritantna tvrdnja „o ubojstvima nekoliko desetaka uglednih vukovarskih Srba prije ratnih zbivanja“, koja je bez navođenja izvora, kao da je njena točnost neupitna, objavljena u nekim poznatijim medijima.
Netočne tvrdnje
Nasuprot tome je činjenica da prije prvog oružanog sukoba na vukovarskom području, u kojem su srpski teroristi i ekstremisti u Borovu Selu 2. svibnja 1991. iz zasjede ubili 12 hrvatskih policajaca i prouzročili ratno stanje na tom području, niti jedna osoba srpske narodnosti nije smrtno stradala zbog djelovanja pripadnika hrvatskih snaga. Navedena tvrdnja nije točna čak i kad bi se sugestija o broju navodnih zločina hrvatskih snaga odnosila na cjelokupno „ratno zbivanje“ u Vukovaru. S istim ciljem, u medijski prostor su svojedobno plasirane i netočne tvrdnje o „masovnim ubojstvima Srba već u prvoj polovici 1991., a možda i ranije“, ili o „stotinu ubijenih Srba“ u nekim drugim gradovima i mjestima, čiji su autori pojedini predstavnici srpske nacionalne manjine i novinari, pa čak i pojedini kolege povjesničari. Naravno, niti jedan od autora takve tvrdnje nije potkrijepio popisom ubijenih osoba i time dokazao točnost navedenih brojeva.
Među raznim pokušajima optužbe vukovarskih branitelja za zločin s ciljem da se obrana Vukovara, a time i Hrvatske, jer Vukovar je i simbol obrane Hrvatske 1991., prikaže kao zločinački čin, pamtimo pokušaj Srbije da sudi na temelju iznuđenih „priznanja“ u ispitivanjima, koje su pod batinama davali logoraši zatočeni u koncentracijskim logorima u Srbiji, čije postojanje, istodobno, ta država negira. U jednom od takvih pokušaja, da se trojica vukovarskih branitelja optuže za ratni zločin koji su navodno počinili 5. studenoga 1991. u Vukovaru, srpsko tužiteljstvo je 2011. zbog nedostatka dokaza za optužujuću presudu, a nakon suočavanja s izvorima, ipak moralo odustati.
Što se zaista dogodilo
Jedan od važnih izvora o tome što se zaista dogodilo u Vukovaru toga dana, je dokument koji je MUP-u RH u Zagrebu 5. studenoga 1991. poslan iz Policijske uprave Vukovar, pod naslovom: „Napad vojnih jedinica na Vukovar i Borovo Naselje“. U dokumentu se navodi da je „tokom jučerašnjih žestokih artiljerijskih, avionskih i pješadijskih te današnjih povremenih napada okupatorske JA i njenih pomagača na Vukovar i žestokih artiljerijskih te pješadijskih napada na Borovo Naselje“, smrtno stradalo 11 osoba (8 pripadnika rezervnoga sastava ZNG-a, 1 pripadnik rezervnog sastava ZNG-a iz Samobora, 1 policajac PU Vukovar i 1 „pripadnik ZNG-a čiji identitet nije poznat“), kao i da je „od zadobivenih teških tjelesnih povreda u prijašnjim napadima okupatorske JA i njenih pomagača u Medicinskom centru Vukovar preminuo 1 pripadnik rezervnog sastava ZNG-a“. Usto, u dokumentu se navodi da su „na uži centar i razrušene civilne objekte grada tijekom noći i dana okupatorska JA i njeni pomagači ispalili preko 4.000 projektila raznih kalibara“, od kojih je smrtno stradalo još 7 osoba (2 civila, 4 pripadnika rezervnoga sastava ZNG-a i pripadnik PU Vukovar).
Dokazi
Istodobno, „liječničku pomoć u Medicinskom centru Vukovar uslijed ranjavanja zatražila je 31 osoba“ (14 civila, 11 pripadnika rezervnog sastava ZNG-a, pripadnik ZNG SO … Brod (vjerojatno Slavonski), pripadnik ZNG SO Našice, pripadnik ZNG SO Vinkovci, pripadnik ZNG SO Đurđenovac, policajac PU Varaždin te „vojnik okupatorske JA“). Uvid u izvor o prijemu ranjenika pokazuje da je spomenuti „vojnik okupatorske JA“ bio Boban Gačić iz Sombora (rođ. 1972.), jedan od smrtno stradalih osoba zbog kojih se hrvatske branitelje pokušalo optužiti za ratni zločin. Njemu je u dokumentu posvećen poseban odlomak: „Ujedno vas izvještavamo da je tokom današnjih žestokih artiljerijskih i pješadijskih napada na Borovo Naselje ranjen vojnik JA GAČIĆ BOBAN iz Sombora. Vojnik je zadobio teške tjelesne ozljede nakon čega je prevezen u Medicinski centar Vukovar, gdje mu je pružena liječnička pomoć i zadržan je na daljnjem liječenju.“
Prema tome, sadržaj navedenoga dokumenta potvrđuje da je toga dana u Vukovarsku bolnicu primljen teško ranjeni vojnik JNA Boban Gačić iz Sombora, kojega je hrvatski branitelj, upravo jedan od trojice optuženih, uz pomoć svojih suboraca, ukrcao u auto i, riskirajući vlastiti život, tijekom neprijateljskih napada odvezao u Vukovarsku bolnicu, udaljenu nekoliko kilometara od mjesta ranjavanja u Vinogradskoj ulici. Pokojni dr. Njavro pričao mi je kako su jednoga ranjenoga vojnika JNA zaprimili u teškom stanju i posvetili mu maksimalnu pozornost, kao i svim ostalim pacijentima i ranjenicima u bolnici. Nažalost, od posljedica ranjavanja vojnik je umro.
Spašavali život teško ranjenom vojniku
S obzirom na navedene činjenice, potvrđene dokumentom i iskazima svjedoka, spomenuti vukovarski branitelji zaslužili su ispriku od onih koji su ih lažno optužili i odlikovanje za izniman čin humanosti i hrabrosti, jer su po cijeni vlastitoga života spašavali život teško ranjenom vojniku neprijateljskih snaga. Koliko mi je poznato, to nije jedini takav slučaj u Domovinskom ratu u Vukovaru i Hrvatskoj.
Osim toga, važno je napomenuti da se u navedenom dokumentu, uz vojnika JNA Bobana Gačića, među ranjenicima koji su 5. studenoga 1991. primljeni u Vukovarsku ratnu bolnicu, nalaze imena civila Josipa Mihaleca (rođ. 1926.), te hrvatskih branitelja Krešimira Ratkovića (1968.) i Darka Tišljarića (rođ. 1971.). Svu trojicu su pripadnici srpskih snaga izveli iz bolnice i ubili na Ovčari, 20. studenoga 1991. godine. Na popisu ranjenika koji su primljeni u Vukovarsku ratnu bolnicu 5. studenoga 1991., naveden je još jedan ranjenik čije je tijelo ekshumirano iz masovne grobnice na Ovčari, ali njegova obitelj nije potvrdila identifikaciju. Sva četvorica žrtve su zločina srpskih snaga.
I navedeni primjer pokazuje da interpretacija događaja iz povijesti ne može biti objektivna ako se temelji samo na sadržaju spisa tužiteljstva nekog suda ili na sadržaju sudskih presuda, u što su hrvatsku javnost u vrijeme dominacije najpoznatije haške tužiteljice Carle del Ponte pokušavale uvjeriti neke tzv. nevladine civilne udruge. Povijest se piše na temelju provjerenih činjenica iz relevantnih i cjelovito obrađenih izvora.
Fenix-magazin/MD/Dr. Ante Nazor
