Talent pronađen u strahu
Hrvatska likovna umjetnica Jela Šare, koja živi i radi u Wiesbadenu, stvara sliku kao univerzalnu komunikaciju koja prelazi jezične barijere, strahove i samoću te oslobađa duh i svijest. Slike joj hvale brojni likovni kritičari, a izlagala je diljem Njemačke.
Iz ratne Hrvatske krenula u nepoznati svijet
Rođena je 1964. godine u Galovcu kraj Zadra. U Zadru je završila srednju medicinsku školu a hrvatski jezik i književnost diplomirala na tamošnjem Filozofskom fakultetu. Ratne devedesete su je dovele u Njemačku. Tih su godina u Njemačkoj tražili medicinske sestre, pa se Jela 1992., uputila u nepoznato. Od tada radi u klinici u Wiesbadenu. Od 2000., godine djeluje i kao slobodna likovna umjetnica. – U početku mi je bilo jako teško. U stranoj zemlji, nisam poznavala jezik, za mnom je bila ratna domovina. Strah i samoću koju sam tada osjećala odagnala sam slikanjem – priča Jela.
Postavljam pitanja, ne tražim odgovore
Slikati je počela u Zadru, a usavršila ga u Njemačkoj na poznatoj likovnoj Akademiji Europäische Akademie für Bildende Kunst u Trieru, kod renomiranog pariškog umjetnika Claudea Mancinija. Pohađala je i Privatnu školu kod renomirane armenijske umjetnice None Gabrielyan. Najčešće radi u tehnikama akrilik na platnu i papiru. – Slikarstvo je za mene oblik izražavanja, metarmofoza mikrokosmosa, svakidašnjih, neprimjetnih predmeta koji nas okružuju kroz percepciju mog unutrašnjeg emocionalnog svijeta. Sve se može transformirati, svaki objekt ima svoj vlastiti svijet. Kroz forme, ritam, koloritet i jedan mrtvi objekt postaje živopisan – govori Jela. Slikama nastoji postaviti pitanja, na koja ne traži odgovore. Želja joj je oduprijeti se brzini života kako bi imala što više vremena za slikanje. Svjesna je da je umjetnost (p)ostala komercijalna i da svaki proizvod mora imati tržišnu vrijednost. – Umjetnost bi trebala težiti duhovnoj, a ne materijalnoj vrijednosti. No, to se danas, nažalost, teško može ostvariti – zaključuje Jela Šare.
M.D.
