Što se to promijenili od postanka svijeta do danas?
Puno toga, ali je cilj uvijek isti. Kako dokrajčiti čovjeka, to savršeno Božje biće koje je i tada i sada s istim brojem kromosoma i istim brojem organa.
Piše: Dr. jure Burić
S istom količinom krvi, jedino se promijenio način kako tu krv proliti i ubiti čovjeka. Čak je i “stvaranje” čovjeka ostalo isto. Osim današnje umjetne oplodnje koja stvara, ali opet s istim materijalom kao i na početku stvaranja, spermatozoidom i jajnom stanicom.
Cilj, uništenje čovjeka, je dakako uznapredovao. Možete li zamisliti rimskog vojnika ili grčkog ratnika s automatskom puškom o ramenu i raketom na leđima ili dronom u zraku? Teško! Nekad su strijele “parale” nebo, mačevi odsijecali glave, a bacači kamenih kugla stotinama metara udaljene mete pogađali i unosili nered u neprijateljske redove.
Danas nebo paraju Rafali i ostala leteća “gamad”, noseći smrtonosno oružje koje opet ima isti cilj: ubiti čovjeka. Nije isključeno kako su već i u svemiru atomske bojeve glave upravljane “usijanim” glavama na Zemlji.
Više doduše ne razapinju na križ, ali razapinju na sve druge moguće načine, kako bi što duže patili i na koncu dušu ispustili!
Jedino su ukopi ostali isti. Mrtva tijela polažu se u zemlju ili u grobnice, ili se u krematorijima spaljuju. A spaljivali su se i ranije – na lomačama!
Ni vode nisu ostavljene na miru. Prije su mora i oceani bili rezervirani za ribe svih oblika i veličina. A danas su “staništa” atomskih podmornica koje mogu poput onih “strojeva” na zemlji gađati sve što stoji ili se miče po zemlji, zraku i vodi. Sve se pa i oružje mora usavršavati. Ono danas ima ne malu zadaću: ubiti nekolike milijarde ljudi umjesto ranije milijune.
Ne znam jesmo li blizu “zadnjih vremena”? Sve mi se čini da jesmo, poglavito gledajući ove izopačenosti koje su nekada bile ”rezervirane” za sobe i ostale zatvorene prostore, a danas vidljive cijelom svijetu. Takve izopačenosti moglo se pratiti i preko malih ekrana gledajući tužno otvaranja Olimpijskih igara u Parizu i njihovo izrugivanju svemu što je vjernicima sveto.
Je li se ona rečenica: “tisuća i ne više tisuća” odnosila na dan Kristovog rođenja ili Njegove smrti – opet ne znam. Ali znam da je ona o rođenju “promašena”. Je li promašena i ona o Njegovoj smrti, ostaje nam još punih devet godina čekanja, pa tko dočeka – vidjet će!
Fenix-magazin/MDM/Dr. Jure Burić
NAPOMENA: Dr. Jure Burić je poznati dubrovački liječnik, sudionik Hrvatskog proljeća i ratni povjerenik Hrvatske vlade za jug Hrvatske, prvi župan Dubrovačko-neretvanski i bivši zastupnik u Županijskom domu Hrvatskog državnog sabor do njegovoga ukinuća.
