Nedavno je hrvatsku dječju književnost obogatilo novo izdanje basni „Sretan cvrčak“ (Die glückliche Grille, Školska knjiga, Zagreb, 2021.), Nade Zidar Bogadi (1957.), poznate, priznate i nadasve, omiljene hrvatske spisateljice za djecu i mlade, članice Društva hrvatskih književnika i Hrvatskog društva književnika za djecu i mlade.
Riječ je o izuzetno vrijednoj knjizi koja se prvi put pojavljuje u dvojezičnom hrvatsko-njemačkom izdanju, čime je itekako dobro došla u nastavi hrvatskoga jezika i književnosti kako u nižim, tako i u višim razredima osnovnih škola u okviru obrazovnoga sustava Republike Hrvatske, a još veću i osobitu dobrodošlicu zaslužuje u sustavu Hrvatske nastave u inozemstvu – nastave hrvatskoga jezika i kulture namijenjene djeci i mladima, hrvatskim državljanima, koji žive na njemačkom govornom području, a kojima je hrvatski obiteljski jezik.
U tom multinacionalnom, multikulturalnom i višejezičnom prostoru u kojima žive, učenici uče i usavršavaju hrvatski standardni jezik i kulturu u sklopu Hrvatske nastave u inozemstvu koju uspješno organizira Ministarstvo znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske više od trideset godina.
S obzirom na činjenicu da materinski jezik kao izvorni jezik svakoga pojedinca i glavno sredstvo identiteta i sporazumijevanja treba osobito njegovati, čuvati, učvršćivati i promicati, kako u Domovini, tako možda još više izvan njezinih granica, ova knjiga će svakako biti veliki doprinos toj svrsi budući da primjerice, na području SR Njemačke živi i radi već treća, odnosno četvrta generacija hrvatskih iseljenika koju u većini odlikuje izuzetno dobra integracija i asimilacija u njemačko društvo što se itekako manifestira u poznavanju jezika tako da se dade zamijetiti da stasanjem novih generacija, polaznicima Hrvatske nastave, hrvatski jezik postaje sve više strani te se nerijetko radije i lakše služe njemačkim jezikom.
Ipak, treća i četvrta generacija hrvatskih iseljenika osobitom sviješću i posebnim ponosom na hrvatski kao 24. službeni jezik Europske unije, želi učiti i usavršavati svoj nasljedni jezik poradi učvršćivanja identiteta, potrage i povratka korijenima te neodoljivim posjetima Domovini barem jednom godišnje, ali čak i definitivnih povrataka rodnim ognjištima. Hrvatska nastava je organizirana kao dopunska nastava koja se po nastavnoj skupini izvodi u svega dvama nastavnim satima tjedno.
S obzirom na to da je hrvatskim učiteljima vrijeme za rad s jednom nastavnom skupinom poprilično ograničeno – prijevod dvadeset četiriju basni u „Sretnom cvrčku“ pisanih paralelno, dvostupčano hrvatski/njemački, čiji prijevod potpisuje književni prevoditelj i pjesnik Ante Mate Ivandić, autoričin suprug – bit će izvrstan izbor nastavnih jedinica jezično i sadržajno u korelaciji i integraciji, ali i formalno zbog kratkoće tekstova. Zasigurno, svakom basnom bit će zajamčen uspjeh nastavnoga sata baš kao i kod odabira svekolikih književnih predložaka Zidar Bogadi, obilno zastupljenih u hrvatskim čitankama i lektirnim naslovima.
Unatoč već odavno izraženoj potrebi, nažalost rijetko su ili gotovo nikako zastupljene dvojezične knjige za djecu u ovakvom obliku. Iako je rukopis nastao još prije 29 godina na autoričinoj bečkoj adresi, a prvo izdanje objavljeno 1996. godine u Zagrebu, „Sretan cvrčak“ je svoje prvo dvojezično izdanje doživio tek nedavno o čemu će se malo pobliže nakon kraćega osvrta na autoričin stvaralački opus.
Od prve objavljene pjesme u časopisu „Male novine“ (br. 823, Sarajevo, 10. svibnja 1972.), Zidar Bogadi već pedeset godina velikim žarom, neprekidno i neumorno stvara jedinstvena djela svojoj najdražoj čitateljskoj publici – djeci i mladima. Još dok je završavala Školu primijenjene umjetnosti u Zagrebu, čak je i poznata lutkarica Vlasta Pokrivka u svoj priručnik za odgajatelje u dječjim vrtićima: „Dijete i scenska lutka“ (Školska knjiga, Zagreb, 1979.), uvrstila nekoliko njezinih igrokaza za djecu. Za vrijeme studija jugoslavistike na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, napisala je puno pjesama za djecu, a kao apsolventica 1984. godine, objavila i prvu knjigu pjesama za djecu Mjesečev sin (Narodno sveučilište „Juraj Kokot“, Velika Gorica, 1984.), 8 slikovnica (Životinjske razglednice i drugo, Naša djeca, Zagreb, 1987.). Osam godina kasnije. a u izdanju Školskih novina, objavljene su joj dvije knjige haiku poezije: Nikad bliže Mjesecu / Nie war ich näher dem Mond (dvojezično njemačko-hrvatsko izdanje (1992.), s ilustracijama Ivana Lackovića Croate, i Sudbina ruže (1997.), koju je samostalno ilustrirala.
Prijelaz s pjesničkoga u prozni književni izričaj i to u svijet basni, predstavlja godina 1992., kada u poznatom književnom časopisu za djecu „Radost“ kontinuirano izlaze prozni tekstovi o životinjama koji su pod nazivom „Volite li životinje?“ uvršteni kasnije u knjigu proznih tekstova „Kiša je moja prijateljica“ (Naša djeca, Zagreb, 1997.) te kao samostalan tekst u istoimenoj slikovnici 20 godina poslije (Sipar, Zagreb, 2012.).
Zbirka basni „Sretan cvrčak“, nastala je u Beču, 1993. godine, a tiskana u Zagrebu 1996. Prema basni „Sretan cvrčak“ Marijan Lončar je napravio animirani film SRETAN CVRČAK koji je nagrađen nagradom na Danu hrvatske animacije 2004. u Zagrebu
S obzirom da je autorica velika ljubiteljica slobode, iskrenosti, istine i pravde, nije začuđujuće što je odabrala upravo basnu kao književnu vrstu, jer ona ponajviše zbog svoje jednostavnosti, kratkoće, sažetosti, životinja kao glavnih aktera, humora, satire, ironije i alegorije daje jasnu poruku o razlikama između pravde i nepravde te općenito dobra i zla. Stoga se može reći da basna itekako ispunjava odgojno-obrazovnu funkciju kod djece i mladih u razvoju koji također, poput autorice vole slobodu, iskrenost, istinu i pravdu. Basne Zidar Bogadi zbog univerzalnih tema i poruka mogu čitati i odrasli. Namijenjene su recipijentima od 7 do 77 godina. S obzirom na životno iskustvo, svatko ih može iščitavati na svoj vlastiti način.
U podnaslovu knjige, autorica je dopisala da je riječ o „modernim basnama“. Tu „modernost“ možemo zamijetiti u osuvremenjenom načinu njihova korespondiranja i prilagodbe sa stvarnošću s obzirom na alegorijsku interpretaciju svevremenskih tema poznatih još iz Ezopovih basni, ali i poput La Fontainea, ukazivanju na drskost „malih“ ljudi kad se dočepaju vlasti i „velikih“ kad tu vlast izgube. U ustaljenoj kompoziciji basne kao kratke priče na čijem se samome početku ulazi u temu i predstavljaju tipični likovi iz životinjskoga svijeta sa svojim također tipičnim karakternim osobinama koje odmah prepoznajemo: sova je mudra i u razgovoru s lisicom mudro slovi sljedeće: „Mudar se neprestano mora dokazivati pred glupima!“ Iako je sova mudra, njezina mudrost nije garancija slobode što se očituje u lijinoj uzvratnoj reakciji: „ Imaš pravo – uzdahne lija i ščepa sovu – a ponekad mudar živi prekratko da bi se dokazao!“ (N. Z. Bogadi, Die glückliche Grille/Sretan cvrčak, Školska knjiga Zagreb, 2021., str. 14.-15.).
Nadalje, orao se prikazuje kao ponosan, lav kao vladar i onaj koji ispunjava želje svim šumskim životinjama, no i kao onaj kojemu te iste životinje postaju lažni prijatelji ne uzvraćajući mu pomoć u nevolji onda kada on, kao kralj životinja, biva usmjeren na pomoć pustinjskog miša. (N. Z. Bogadi, Die glückliche Grille/Sretan cvrčak, Školska knjiga Zagreb, 2021., str. 30.).
U ovoj, kao i većini basni, mogu se prepoznati brojni odrasli koji u trenutcima najveće potrebe za pomoći ostanu prepušteni sami sebi ili im pak priskoči u pomoć netko neočekivan, obično slab i nemoćan. Istodobno, može se shvatiti da se svima – jakima i slabima, „kolo sreće okreće“ i da nikada u životu ne možemo znati što nas očekuje i koga ćemo morati moliti za pomoć. Kokoš je prikazana kao nepromišljena i nestrpljiva, a lisica lukava, ali i nasamarena. Novina koju autorica uvodi, a što čini svojevrsni odmak od tradicionalne kompozicije basne, svakako su biljke: cvijet, lopoč i gljiva te insekt: muha, kukac: leptir i dr.
Uvođenjem tih novih likova, dolazi do korespondencije sa svijetom bajki, a u funkciji snažnije poruke basne koja nerijetko donosi neku već uvriježenu narodnu poslovicu npr. „(…) sanjalice ne žive dugo.“ (u Die Seerose/Lopoč, str. 79. – N. Z. Bogadi, Die glückliche Grille/Sretan cvrčak, Školska knjiga Zagreb, 2021.).
Osuvremenjivanjem basne kao najstarijega pripovjednoga oblika, humorističnim, satiričnim i ironičnim tonom, alegorijski se razotkrivaju, dovode u pitanje i ismijavaju negativnosti pojedinca, ali i suvremenoga društva u cjelini, čime bi se moglo zaključiti kako basna „Sretan cvrčak“ pripada angažiranoj literaturi.
Primjerice, basna „Cvrčak slikar“ / Die Grille als Maler, str. 65., donosi priču o cvrčku koji je cijelo ljeto neumorno crtao dok su mravi skupljali zimnicu. Kada je nacrtao kruh, nitko nije odao priznanje njegovu umjetničkom radu. Naprotiv, kraljica svih mrava mu je poručila: „Zaokupljen crtanjem, zaboravio si jednu, ali i najvažniju stvar, naslikani kruh ne možeš pojesti!“ Nedvojbeno, to asocira na status većine slobodnih umjetnika, ali i ne samo njih, nego i svih onih koji jedva preživljavaju od svoga rada.
U zbirci basni „Sretan cvrčak“, jednu od najljepših priča donosi istoimena basna „Sretan cvrčak“ (str. 25.) u kojoj pauk pušta na slobodu cvrčka, jer on uvijek pronađe razlog za sreću i motiv za pjevanje ponajprije u onomu što vidi i čuje, a kada mu je onemogućeno vidjeti i čuti nešto lijepo, motivaciju pronalazi u lijepim sjećanjima i onda je opet sretan:“(…) A kada sam sretan, moram pjevati!“ Poučak se nadaje, mladi i stari, bez iznimke, trebaju uvijek nastojati poput cvrčka individualno i samostalno pronaći razlog za sreću.
Nada Zidar-Bogadi svojim tipom „moderne basne“ u „Sretnom cvrčku“ pruža zanimljivo, šaljivo i edukativno štivo koje se čita u jednom dahu, a čije se općepriznate istine, mudre izreke i savjeti pamte za cijeli život. Čitajući njezine basne i općenito, njezina djela, neminovno postajemo bolji ljudi.
Prijevodom „Sretnoga cvrčka“ na njemački jezik, Hrvatska nastava u inozemstvu na njemačkom govornom području dobiva nezaobilaznu literaturu u Kurikulu hrvatske nastave u inozemstvu.
Fenix-magazin/MMD/Lucija Šarčević
