Međunarodni praznik rada se na današnji dan slavi diljem svijeta. Slave ga na različite načine, najčešće uz roštilje, piknike, druženje. No, zapravo mali broj ljudi zna zašto se slavi Praznik rada. A slavi se u spomen na čikaško krvoproliće, koje se dogodilo na današnji dan 1886. godine kada je više od 40.000 radnika prosvjedovalo u Chicagu ističući zahtjeve simbolizirane u 3 osmice – 8 sati rada, 8 sati odmora i 8 sati kulturnog obrazovanja. Intervenirajući, policija je ubila šest, a ranila oko 50 radnika. Veliki broj demonstranata je uhićen, a vođe štrajka izvedeni su pred sud. Petero ih je osuđeno na smrt, a trojica na dugogodišnju robiju.
Stoga je u spomen na čikaško krvoproliće, na 1. kongresu Druge internacionale 1889. godine odlučeno da će se 1. svibnja svake godine održavati radničke demonstracije. Godinu dana kasnije taj datum postaje međunarodnim danom opće solidarnosti radništva. I u Hrvatskoj blagdan rada počeo se slaviti 1890. Hrvatski radnici istaknuli su zahtjeve u znaku tri osmice.
Kako javlja Večernji list, zagrebački su radnici kao uvod u proslavu te godine održali niz štrajkova i skupova. U zgradi Hrvatskoga doma, kako su pisale Narodne novine, govornici su na velikoj radničkoj skupštini pred 1.000 radnika naglašavali: Mi smo za rad, ali hoćemo živjeti kao ljudi. Tijekom sljedećih godina radnici su u zapadnim zemljama, uz posredovanje sindikata i sporazumijevanje s poslodavcima, odnosno državom, postigli zapažene uspjehe u borbi za svoja prava pa su s vremenom smirene socijalne tenzije.
U istočnim zemljama radnički su pokreti nadzirani od boljševičkih, odnosno komunističkih partija, koje su formalno zagovarale socijalnu pravdu, ali su radnici još više bili izrabljivani nego na Zapadu. Niske nadnice, prisilni i produžen rad zbog navodnih državnih interesa, uz strogo dirigirane sindikate, bile su osnovne značajke demokracije i svakog radničkog samoorganiziranja u tim zemljama.
S vremenom su i proslave blagdana rada pretvorene u velebne državne priredbe i mimohode kojima je svijetu trebalo pokazati kako radnička klasa daje punu potporu državno-partijskim birokratiziranim strukturama. Težnje za promjenom i boljim socijalnim statusom suzbijane su državnom prisilom pa čak i tenkovima.
Potpunu degradaciju blagdan rada doživio je uključenjem vojnih parada u proslave čime se i u toj prigodi izražavala moć socijalističke države dok su radničke povorke služile kao dekoracija režimu. Unatoč svemu, 1. svibnja ostaje i danas svijetla tradicija međunarodnog radništva.
