Hamburška luka bila je njihov izlaz u bolji svijet
U znak sjećanja na sve one koji su iselili u Ameriku, na inicijativu Hrvatske kulturne zajednice iz Hamburga, u hamburškoj luci Altona podignut je Spomenik iseljenicima
Hamburška luka, smještena na rijeci Labi, i danas fascinira tisuće posjetitelja. Treća po veličini svjetska luka posebice je u sjećanjima onih Hrvata čiji su preci preko nje, u potrazi za novim i boljim životom, isplovili u Ameriku. S područja današnje Hrvatske, u Ameriku se do početka II. svjetskog rata iselilo oko pola milijuna Hrvata. Iako se u to vrijeme za Ameriku moglo prekooceanskim brodovima i preko luke u Rijeci, koja je u to doba bila najveća luka Austro-Ugarske Monarhije, većina Hrvata je europski kontinent napuštala preko Hamburške luke. Rijeka je tada imala kompanije s čak četiri broda, među kojima je bio i brod Carpathia koji je spasio većinu preživjelih s Titanica, a plovio na relaciji Rijeka – New York. Razlog odlaska preko Hamburga bio je preskup prijevoz brodom iz Riječke luke. Dodatni porezi na brodsku kartu iz Rijeke za Ameriku, koju je nametnula tadašnja Vlade iz Budimpešte, bili su znatno veći od troškova višednevnog prijevoza željeznicom do Hamburga, Bremena, Rotterdama, Antwerpena ili Le Havrea, odakle se isplovljavalo za Ameriku. Budući da su siromašni Hrvati uvijek iskazivali otpor tuđinskoj vlasti, koji se manifestirao i kroz odbijanje plaćanja svih dodatnih poreza Austro-Ugarskoj, znatno isplativije im je bilo kupiti brodsku kartu za Ameriku u Hamburgu, od 80 tadašnjih kruna, nego u Rijeci, gdje je koštala 180 kruna (1 kruna vrijedila je tada 304,88 mg zlata).
Poput mnogih iseljenika i spomenik je doživio svoje uspone i padove
U znak sjećanja na sve one koji su iselili u Ameriku, na inicijativu Hrvatske kulturne zajednice iz Hamburga, u hamburškoj luci Altona podignut je Spomenik iseljenicima. Ovaj reprezentativan primjerak naivne umjetnosti izradila je u drvetu hrvatska kiparica Ljubica Matulec. Poput mnogih iseljenika i spomenik je doživio svoje uspone i padove. Prvi spomenik postavljen 1989. godine u povodu obilježavanja 800. obljetnice hamburške luke, srušio se deset godina kasnije u olujnom nevremenu. Zahvaljujući istoj umjetnici, za koju je Spomenik i uspomena na njezinog djeda koji je iz Hamburga odlazio u Ameriku, 126 likova ponovno je izronilo iz hrastovog drveta. Novi spomenik hamburških Hrvata otkriven je 3. listopada 2003. godine u povodu njemačkog Dana ujedinjenja.
Nekadašnji odsjaj tuge, bijede i neizvjesnosti zamijenjen odsjajem optimizma
Velik značaj Spomenika sažeo je tada u svom govoru Žarko Plevnik, tadašnji generalni konzul RH u Hamburgu: – Otići i ostati? Ili otići i vratiti se? Pitanja su koja još uvijek nemaju odgovora. Ovaj spomenik koji danas otkrivamo simbolizira tu nedoumicu, nedoumicu Hrvata koji su u teškim vremenima napustili svoja ognjišta i krenuli u obećanu zemlju Ameriku. Gotovo nitko od ovih ljudi koji su ovdje simbolički prikazani, a bilo ih je samo iz Hrvatske više od 400.000, nije bio svjestan kuda odlazi. Krenuli su iz hamburške luke u SAD u želji da sebi i svojoj obitelji osiguraju bolju budućnost – kazao je tada Plevnik obećavajući pronaći mogućnost izlijevanja spomenika u metalu, kako se ne bi ponovila sudbina njegova prethodnika. Obećanje je ispunio uz pomoć brojnih donatora i Ljevaonice umjetnina Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, koja je spomenik izlila u broncu i postavila na mjesto drvenog. O hrvatskom spomeniku i njegovu održavanju u hamburškoj luci Altona danas brinu članovi Hrvatske kulturne zajednice Hamburg. Baš kao i njihovim precima, i njima slika hamburške luke i baltičkih zora vraća sećanje na prelijepo, hrvatsko more.
Piše : Tamara Hrvat-Jasić E-mail: tamara.hrvat-jasić@fenix-magazin.de
