Razgovor: dr. Ante Nazor, ravnatelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata
Tragikomično je bilo gledati rad uredništva pojedinih tiskovina koje su dan nakon donošenja oslobađajuće presude svoje novine omotali posterom Ante Gotovine, iako su ga ranije stalno sotonizirali.
Nakon oslobađajuće presude hrvatskim generalima Gotovini i Markaču, ravnatelj Hrvatskog memorijalno- dokumentacijskog centra Domovinskog rata dr. Ante Nazor, doživio je kao najnapadaniji znanstvenik, kroničar i povjesničar Domovinskog rata veliku ljudsku, moralnu i znanstvenu satisfakciju. Sve njegove znanstvene tvrdnje o Domovinskom ratu, a posebice one da generali Gotovina i Markač nisu zločinci, da „Oluja“ nije bila „udruženi zločinački pothvat“ i da Knin nije prekomjerno granatiran, obistinile su se.
• Kako ste osobno doživjeli oslobađajuću presudu generalima i znači li ona konačan završetak Domovinskog rat u Hrvatskoj? – Kao i mnogi Hrvati u domovini i diljem svijeta, oslobađajuću presudu generalima doživio sam prilično emotivno. U simboličkom smislu možemo reći da je time završio Domovinski rat u Hrvatskoj, iako postoje još neki procesi na međunarodnim sudovima koji se izravno tiču Hrvatske. Oslobađajuća presuda hrvatskim generalima od životnog je značaja za same generale, a u političkom smislu od ogromnog je značaja za Hrvatsku. Ona je moralna satisfakcija generalima i njihovim obiteljima za sve ono što su pretrpjeli ovih godina, kada su bili žrtve nepravde.[divider]
Teza – Domovinski rat najsjajnije razdoblje Pojasnite našim čitateljima Vašu ponavljanu tezu da je Domovinski rat najsjajnije razdoblje hrvatske povijesti, da je neovisna i slobodna Hrvatska životno djelo hrvatskih branitelja pripadnika vojske i policije, njihovih zapovjednika i generala, među kjima su Gotovina i Markač? Nazor: Domovinski rat je najsjajnije razdoblje, ili barem jedno od najsjajnijih razdoblja hrvatske povijesti, kad se uzme u obzir da je, u onako teškim političkim i vojnim okolnostima kakve su bile 1990. i 1991., stvorena suvremena Republika Hrvatska i obranjena od nemilosrdne srpske agresije, da je potom 1992. uspjela izboriti međunarodno priznanje i do kraja kolovoza 1995. konačno osloboditi najveći dio okupiranih dijelova svoga teritorija (preostali okupirani dio – Hrvatsko podunavlje, srpsko vodstvo je nakon doživljenih poraza na bojnom polju pristalo vratiti mirnim putem u ustavno-pravni poredak Republike Hrvatske), te da, zašto i to ne spomenuti, nakon dugo vremena Hrvati nisu međusobno ratovali.[divider]• Mijenja li ova presuda sliku naše povijesti? – Ne, ona ne mijenja sliku povijesti, jer povijest se ne piše na temelju sudskih presuda, nego na temelju cjelovitog uvida u izvore. Bez obzira na sudsku presudu, a uz suosjećanje s obiteljima žrtava, posebice nevino ubijenih civila, činjenica je da spomenuti generali nisu zločinci. Činjenica je da Knin nije ni prekomjerno ni neselektivno granatiran i činjenica je da Hrvatska „Olujom“ nije provela „udruženi zločinački pothvat“. Nije odgovorna za odlazak srpskoga stanovništva iz Hrvatske. Za to, kao i za nužnost pokretanja oslobodilačke vojnoredarstvene operacije kao jedinog mogućeg rješenja problema okupiranog teritorija Republike Hrvatske, u kojoj su, nažalost, neizbježene i civilne žrtve, odgovorna je isključiva politika srpskog vodstva.
• Hoće li oslobođajuća presuda promijeniti odnos prema Domovinskom ratu kod nekih povjesničara i nevladinih udruga? – Mnogi su podlegli autoritetu institucije, odnosno tezama Haškog tužiteljstva, iako bi trebali priznavati samo autoritet činjenica. Što uopće misliti o onima kojima, uza sve dokumente, fotografije i videozapise, treba presuda Haaškog suda da bi shvatili da Knin nije bio razoren, da Gotovina i Markač nisu zločinci…? Što misliti o onima koji neistinama i poluinformacijama već 15-ak godina neprestano truju medijski prostor u Hrvatskoj? Tragikomično je bilo gledati rad uredništva pojedinih tiskovina koje su dan nakon donošenja oslobađajuće presude svoje novine omotali posterom Ante Gotovine, a na dan izricanja presude na naslovnici tih novina nije bilo ni slova iako se radilo o događaju od iznimnog nacionalnog značaja. Da ne spominjem što su pojedinci pisali i govorili, a kako danas govore… Posebno su licemjerni oni koji su nakon izricanja drakonske prvostupanjske presude u travnju 2011. prozivali sve koji nisu prihvatili takve presude Haaškog suda „da nisu sposobni suočiti se s prošlošću“, a generalima su javno poručili da „još nije kasno da se pokaju“. Tada su takve presude za njih bile „pravične“, a sada su „skandalozne“, iako je riječ o istom sudu, čiju su objektivnost i stručnost tada dizali u nebo i predstavljali kao neosporni autoritet.
• Mislite li da oslobađajućom presudom genaralima oslobođen optužbi i prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman? – U vrednovanju značaja i uloge predsjednika Franje Tuđmana u hrvatskoj povijesti ne mogu se zaobići činjenice da je pod njegovim vodstvom, u onako teškim političkim i vojnim okolnostima kakve su bile 1990. i 1991., stvorena suvremena Republika Hrvatska. Istina je da glavne zasluge za obranu i pobjedu Hrvatske u Domovinskom ratu pripadaju hrvatskom narodu i građanima koji su Lijepu našu prihvatili kao svoju državu, prije svega braniteljima, koji su se s oružjem izravno suprotstavili neprijatelju. No, pritom se ne može zanemariti uloga Franje Tuđmana i činjenica da je on bio predsjednik RH u dramatičnom razdoblju hrvatske povijesti. Dramatičnom prije svega zbog borbe Hrvata za opstojnost u ratu koji je zbog osvajanja teritorija nametnula Srbija, a čije su posljedice ogromne gospodarske štete i društveni poremećaji izazvani srpskom agresijom i okupacijom dijela teritorija RH, te dolaskom stotina tisuća prognanika i izbjeglica, prvo s okupiranih područja Hrvatske, a potom iz Bosne i Hercegovine.[divider]
Domovinski rat – Hrvatska ima svoje heroje Kao i svako ratno razdoblje, tako i Domovinski rat ima svoje heroje. Treba podsjetiti da je pobjedu u Domovinskom ratu, upravo onako kako je to u svom znamenitom govoru u kolovozu 1991. dao naslutiti hrvatski humanist Vlado Gotovac, uz naše znane i neznane heroje ostvarila “naoružana i nenaoružana, muška i ženska Hrvatska – ljudi koji su imali snagu svoje ljubavi, snagu svog dostojanstva i snagu svoje spremnosti da umru, ako ne mogu kao ljudi živjeti!” Možda te riječi nekom zvuče patetično, no držim da je zajedništvo najvećeg dijela građana u domovini i svijetu koji su Hrvatsku prihvatili kao svoju državu i suprotstavili se srpskoj agresiji, bio preduvjet za konačnu pobjedu Hrvatske. Djela naših heroja koji su život dali za Hrvatsku primjer su istinskog domoljublja. Njihov život može biti uzor svima kojima je Hrvatska smisao života, ali i smrti, i kojima je riječ Hrvatska, kako kaže pjesnik Drago Ivanišević, „nešto mnogo dublje od riječi…“.[divider]• Hrvatska ljevice i krajnje desnice pripisuju i danas predsjedniku Tuđmanu različite greške kod stvaranja i vođenja hrvatske države. Što Vi kažete na to? – Niti jedan vođa kao niti jedna politika nije imuna na pogreške. O ozbiljnosti nekih pogrešaka može se raspravljati, ali predsjednik Tuđman ne može biti odgovoran za ratnu tragediju koju je prvo želio izbjeći, a potom završiti što je prije moguće. Činjenica je da se rat, odnosno agresija Srbije na Hrvatsku, mogla izbjeći samo na dva načina. Prvi je prihvaćanjem strogo centralizirane Jugoslavije, što bi značilo prevlast Srbije i Srba u takvoj državi ili prihvaćanjem velikosrpskoga plana prema kojem “svi Srbi trebaju živjeti u jednoj državi”. U tom slučaju bi zapadna granica bila na liniji Virovitica – Pakrac – Karlovac – Karlobag, uključujući i dio Gorskoga kotara. Srećom, hrvatski narod bio je odlučan u namjeri da to ne dopusti i izabrao je predsjednika s kojim je mogao ostvariti san o samostalnoj državi. To je rezultat koji predsjednika Tuđmana svrstava među najzaslužnije osobe hrvatske povijesti.
Piše : Greta Drago E-mail: greta.drago@fenix.de
