Pauze za pušenje tijekom radnog vremena uvijek su osjetljivo pitanje. Dok jedni odmaraju, drugi nastavljaju raditi. Ali pušenje je također protivno mišljenju mnogih šefova. Potrebno je vrijeme za pušenje, a samim time i novac. Logistička tvrtka u Essenu stoga svojim nepušačima daje dodatni dan odmora.
Šef tvrtke smatra da je to jedino pošteno: “Netko tko puši pet do deset puta dnevno – naravno, izgubi puno radnog vremena”, objašnjava šef. Prema vlastitim izjavama, bivši pušač želio je učiniti nešto za nepušače u svojoj tvrtki.
Polovica od 20 zaposlenih puši, a druga polovica ne. Po cigareti vrijeme trajanja pušenja iznosi oko pet minuta. Uz pet do šest cigareta na dan, to iznosi do 30 minuta.
Nadoknada dodatnih stanki s prednošću slobodnog vremena općenito je dopuštena prema zakonu o radu. Kažnjavanje pušenja samo po sebi bilo bi nedopustivo.
Na primjer, svatko tko puši tijekom službene pauze zapravo bi također trebao dobiti slobodan dan, objasnila je u sličnom slučaju stručna odvjetnica za radno pravo. Radnici imaju pravo na jednu stanku za odmor dnevno.
Stanke za pušenje koštaju tvrtku mnogo novca
Navedeni šef kaže kako dodatni dani godišnjeg odmora koštaju 2500 eura godišnje. Pauze za pušenje koštale bi 35.000 eura. Zaposlenici stoga imaju izbor: pušiti ili imati slobodan dan. Ostaje za vidjeti hoće li dan godišnjeg odmora motivirati neke ljude kako bi prestali pušiti, pišu njemački mediji. U svakom slučaju, nepušači su zadovoljni dodatnim danom godišnjeg odmora.
Ideja o dodatnim danima godišnjeg odmora za nepušače nije nova. Godine 2017. tvrtka u Tokiju dospjela je na naslovnice diljem svijeta: tvrtka u Tokiju dala je svojim zaposlenicima nepušačima šest dana odmora.
Pauza za pušenje ili pauza za kavu – Što je dio radnog vremena?
Njemački radnici nemaju pravo na pauze za pušenje. Nekoliko je sudova jasno navelo kako se pušenje tijekom radnog vremena ne smatra kao dopuštena stanka. No, plaćeno radno vrijeme može se izgubiti i tijekom pauze za kavu u uredskoj kuhinji. Odlazak na toalet smatra se dopuštenom pauzom od posla. Ali zadovoljenje osnovnih potreba također može varirati u trajanju od osobe do osobe. Važno: Stanke za odmor načelno su propisane Zakonom o radnom vremenu.
Međutim, one nisu dio radnog vremena i obično nisu plaćene.
Postoje iznimke u nekim kolektivnim ugovorima. Poslodavac može zahtijevati nadoknadu propuštenog radnog vremena – uključujući i pauze za kavu – ili ih u potpunosti zabraniti tijekom radnog vremena.
Fenix-magazin/SČ
