Ilustracija (Trg Ruđera Boškovića u Ravnom) / Foto: Fenix (FB Ravno)

SJEĆANJA NA 1. LISTOPADA: Po starom hrvatskom običaju samo muk, od Hrvata glasa ne bi

Dobro, bilo je davno. Ipak je prošlo dvadeset i devet godina. Nije malo, ali nije ni puno. Za sjećanje ili za zaborav? Ovisno što želite.

 

Piše: Dr Jure Burić

Dr. Jure Burić / Foto: fenix
Dr. Jure Burić / Foto: Fenix

Ali bez obzira što tko želio dobro je zaviriti “tko to tamo peva”- o prvome listopadu 1991. Tko je toga dana napadnut i tko je bio napadač? Do danas mi je bilo jasno, od danas sam raspamećen. Doduše “Srpske laži” puno puta ponovljene ne malo puta postaju i istinom. To povijest pokazuje i neke činjenice dokazuju.

Strpljivo sam otrpio taj prvi listopada, pa onda pričekao još dva dana čekajući da će se barem netko javiti, netko prokomentirati, netko usprotiviti. Na žalost po našem jadnom hrvatskom običaju samo- muk! Od nas glasa nema!

Kao da je bilo jučer

Što se zapravo zbilo? Evo ovako: prvog listopada 1991. pala je prva granata u ranim jutarnjim satima na Dubrovnik. Dobro je se sjećam, kao da je bilo jučer. Upućena je sa srpskih položaja na Ivanici. Ima o tome i tonski zapis razgovora Božidara Vučurevića, ondašnjeg trebinjskog gradonačelnika i osuđenog ratnog zločinca Radovana Karadžića.

Istoga dana počeo je rat i u BiH – ritualnim spaljivanjem baš moje kuće u Ravnom!

Napad na Dubrovnik redovito se obilježavalo, pamtilo, upozoravalo. Ovo u Ravnom samo mi “lokalci”- jer je za Aliju rat u BiH počeo kad su krenule padati granate po Sarajevu tamo negdje u proljeće 1992 godine!

Bilo kako bilo ostao je taj datum u sjećanju kao nešto ružno i tragično sve do dana današnjega kad nam se pridružiše i oni što su nas napadali, razarali i ubijali. Eto Srbi tvrde da je baš taj datum njihova najveća tragedija njihovog “obrambenog rata”?! A kao argument iznose događaj gdje je nekoliko mladića u odori izgubilo glavu od granate koja pade među njih dok su čekali ručak. Kažu bacili je ustaše?!

S čime „komšije“? Za takvo nešto treba imati oružje, lovačka puška ne ispaljuje granate. Vidim njihovi se javljaju i optužuju kako je ta granata došla s njihovih položaja dokazujući i danas vidljivim tragovima od gelera i ne treba biti odveć pametan za zaključiti kako je to uistinu tako.

Tko ih uistinu pobi?

Svejedno oni na Humu obilježiše baš taj datum kao najtužniji dan ratovanja. Naravno da ih razumijem- poginuli su mladi ljudi na pragu života, zavili svoje obitelji u crno, ali tko ih uistinu pobi i tko ih u taj rat gurnu?!

Naravno da s te strane nikada neće doći suvisli odgovor, nikada kajanje za zločine koje su počinili – nikad priznanje da su oni ušli u naše kuće, a ne mi u njihove! Je li u pitanju samo zaborav, javašluk, neozbiljnost ili neka nevidljiva ruka sa svim tim umješno dirigira. Jedne budi druge uspavljuje pripremajući jednoga dana teren i novu laž koja bi trebala postati vremenom istinom- da su Ravnjani spalili Veličane (srpsko selo u Popovom polju) figurativno rečeno, a ne obratno!

Istina je kako se na te njihove tvrdnje oglasio i dubrovački gradonačelnik gospodin Mato Franković ustvrdivši da pomirenja nema dok se takve laži plasiraju. Bravo gradonačelniče!

A vi drugi? Što vi kažete, što poručujete i u konačnici čemu se,na ovakvu nezainteresiranost, uopće nadate?!

Fenix-magazin/MD/ Dr. Jure Burić

NAPOMENA: Dr. Jure Burić je ratni povjerenik Hrvatske vlade za jug Hrvatske, prvi župan Dubrovačko-neretvanski i bivši zastupnik u Županijskom domu Hrvatskog državnog sabor do njegovoga ukinuća.

Pogledajte drugo

POLICIJA

NJEMAČKA: Hrvata od zatvora spasio prijatelj iz Münchena

Pet puta je bila raspisana tjeralica za 30-godišnjim Hrvatom, koji zaustavljen u subotu popodne tijekom …