Obilježavanje “Dana pobijenih hercegovačkih franjevaca” ili 78. obljetnice jugokomunističkog ubojstva 66 hercegovačkih franjevaca u Drugom svjetskom ratu i poraću započelo je u petak 3. veljače, na Trgu širokobrijeških žrtava u Širokom Brijegu.
U 10.00 pred središnjim križem vijence su položili i zapalili svijeće izaslanstva Grada Širokog Brijega, Županije zapadno-hercegovačke (ŽZH), Odjela HNS-a BiH za Drugi svjetski rat i poraće, zajedno s ministarstvom branitelja ŽZH. Vicepostulator fra Miljenko Stojić predvodio je molitvu za sve pobijene. Podsjetimo se da je Grad Široki Brijeg 7. veljače proglasio “Danom sjećanja na pobijene franjevce i puk”, a ŽZH “Danom sjećanja na žrtve komunističkog zlosilja”.
Obilježavanje 78. obljetnice nastavilo se i u subotu u samostanskoj crkvi na Širokom Brijegu. Najprije je bila krunica u 17.30, a zatim sv. misa zadušnica u 18.00 koju je predvodio don Ante Čarapina, župnik u Grljevićima, uz sumisništvo vicepostulatora fra Miljenka Stojića i nekolicine fratara. Župa Grljevići inače je rodna župa trojice ubijenih fratara: fra Fabijana Kordića, fra Krste Kraljevića i fra Fabijana Paponje.
Na sv. misi pjevao je dječji zbor “Anđeli” iz Dobrkovića pod vodstvom Marije Cigić. Misna čitanja predvodili su ministranti koje vodi đakon fra Ivan Crnogorac.
Don Ante je u svojoj propovijedi govorio o našim duhovnim predvodnicima, koliko je važna njihova uloga pastira te što sve moraju učiniti za povjereno im stado. “Ovi ljudi, kojih se danas sjećamo, odabrali su svoj životni put, biti redovnici i svećenici. Odabrali su put Isusa Krista, put Božji u svome životu, put siromaštva, poslušnosti i čistoće, put koji na prvom mjestu ima za cilj kraljevstvo nebesko, put prema Bogu koji ih čeka, kojega su susreli i za kojim su krenuli. Taj put traži od njih svjedočanstvo života. Svaki dan iznova. Nema predaha, samo rad, služenje povjerenom im puku, da budu tu za njega, jer to je njihovo poslanje. Biti predvodnici vjere u Boga, kako bi preko njih narod mogao prepoznati Boga u ovome svijetu punom tame i boli, pogotovo tih 40-ih godina kada rat bjesni na svakom koraku, na cijelom svijetu. Na milijune raseljenih, ranjenih i pobijenih, a nakon rata nestalih. Kako u takvom svijetu, kada ispred sebe vidimo samo tugu, jad, bol, patnju, odbačenost, pogibao i smrt, propovijedati radosnu vijest spasenja cijelog čovječanstva? U takvim trenutcima trebamo se osloniti na Boga, zapitati se što mi to on ima reći u mom životu, je li on vrijedan življenja ili je li pogrješan moj put ovdje na zemlji.« … »Zato biti pastir od nas svećenika traži poniznost, spuštanje sebe na razinu malenoga čovjeka, onoga u potrebi, kako bismo se mogli brinuti o njemu. Ovo se svećenici i biskupi od početka Crkve trude biti – dobri pastiri povjerenoga im stada! To je teška zadaća koju su uzeli u svoje ruke, ali ujedno i najbolja jer je na svakom njihovom koraku Bog koji ih čuva i prati na životnom putu. Baš kao što ih je pratio i u ona vremena kada je bilo teško bilo što reći o Bogu koji je blizak narodu, koji zacjeljuje rane njegove, koji se brine za svakoga čovjeka, a tada je izgledalo kao da je i On sam zašutio i prepustio narod i pastire same sebi, na milost i nemilost svega onoga što se događalo tih godina. Zato kad god se tih godina sjećamo, budi se u nama osjećaj tuge i boli, jer ništa drugo te godine nisu niti donijele. Ali tih godina nakon rata, kada narod treba utjehu i okrilje, događa se progon i ubijanje svećenika, redovnika i redovnica. Pogledajmo samo ovu brojku ili brojku svih stradalih u Drugom svjetskom ratu: 4 biskupa, 506 svećenika i redovnika, a 31 redovnica u Hrvata, i u Hrvatskoj i u BiH. Danas cijela BiH ima svega 553 svećenika. Da se danas dogodi onakav pokolj i progon, mogli bismo navesti zadnju Isusovu rečenicu iz evanđelja: “I bijahu kao ovce bez pastira!” U tome vremenu bilo je upravo ovako. Narodu je ostalo malo manje od polovine njegovih pastira. Ljudi koji su ih vodili i dovodili Bogu bili su ostavljeni sami sebi, bez brige za stado, jer pastira nije bilo. Zato je tih godina velik broj mladih ljudi krenuo u sjemeništa i velik broj se zaredio za svećenike, bilo biskupijske, bilo redovničke. A to je sve bilo zbog ovih vjernih koji su svoj život položili za svoje ovce, stado, puk, narod.”
Na kraju sv. mise vicepostulator fra Miljenko Stojić obratio se nazočnima te dodijelio nagrade na ovogodišnjem Natječaju Stopama pobijenih, za uzrast djeca. Prvu nagradu dobila je Anđela Glavaš za literarni rad “Suze Širokog Brijega”. Marija Prlić dobila je drugu nagradu za video i glazbeni uradak. Ove godine treće mjesto pripalo je OŠ Ivana Mažuranića iz Posušja za likovni rad na kojem je radila skupina učenika pod vodstvom Anđe Pavković.
Fenix-magazin/MMD
