Šezdeset godina nakon potpisivanja sporazuma o dolasku radnika iz Turske u Njemačku nekoliko turskih udruga u utorak je kritiziralo Njemačku da ne čini dovoljno za integraciju stranih radnika.
“Ni u vrijeme njihovog dolaska, a ni danas se dovoljno ne cijeni doprinos prve generacije turskih radnika u Njemačkoj”, rekao je predsjednik Turske zajednice u Njemačkoj Goeky Sofuoglu u razgovoru za javni servis BR.
Uoči današnjeg svečanog obilježavanja 60. godišnjice potpisivanja ugovora između Njemačke i Turske o dolasku radnika, kojemu će u Berlinu nazočiti i njemački predsjednik Frank-Walter Steinmeier, Sofuoglu je rekao kako se propusti koji su tada načinjeni prilikom integracije novopridošlih radnika osjećaju i danas.
“Pozvani su ljudi koji su radili, ali tada nikome nije padalo na pamet da te ljude u Njemačkoj i integrira”, rekao je predsjednik Turske zajednice.
On je unuke prve generacije “gastarbajtera” pozvao da se jače angažiraju na lokalnoj političkoj razini što bi moglo utjecati na poboljšanu integraciju.
Političar stranke Zeleni Cem Oezdemir, čiji roditelji pripadaju prvoj generaciji useljenika iz Turske, požalio se na to kako danas još uvijek uspjeh ovisi o porijeklu.
“Njemačka povijest kao useljeničke zemlje trebala bi jamčiti to da svi imaju iste šanse na obrazovanje i kvalitetan život, bez obzira na to kako zvuči nečije prezime. No od toga smo vrlo udaljeni”, rekao je Oezdemir za dnevnik Augsburger Allgemeine.
Prvi radnici iz Turske su nakon dolaska bili zaposleni u rudnicima Ruhrske oblasti. Početkom šezdesetih, u jeku tzv. njemačkog privrednog čuda, njemačko gospodarstvo se suočilo s nedostatkom radnika pa su sklopljeni ugovori o dolasku radnika s Turskom, a prije toga i s Italijom, Španjolskom i Grčkom.
Prvo su radnici trebali ostajati samo po dvije godine, ali se gospodarstvo žalilo na to da svake dvije godine mora osposobljavati nove kontingente radnika pa je omogućen dulji ostanak i dovođenje obitelji u Njemačku.
S tadašnjom Jugoslavijom sporazum o dolasku radnika je sklopljen 1968., kada više nije postojala veća potreba za nekvalificiranim radnicima.
Od 1974. dolaskom gospodarske krize i porastom broja nezaposlenih, ukinut je organizirani dolazak radnika iz inozemstva.
Fenix-magazin/MMD/Hina
