Hrvatski emigrant Mateo Šušnjar, koji je prije točno 11 godina preminuo u Argentini, ostavio je iza sebe poznate građevine u tamošnjoj sjevernoj provinciji Catamarca, pišu u ponedjeljak lokalne internetske novine El Esquiu povodom obljetnice njegove smrti.
Šušnjar, rođen u Imotskom, došao je 1948. u glavni grad Buenos Aires kao izbjeglica s napunjene 22 godine.
“Argentina je bila otvorila svoja vrata svijetu, a Hrvati su se poput Talijana isticali radom u građevini. Pretpostavlja se da ih je došlo oko 200.000”, kaže njegov sin Antonio Šušnjar za El Esquiu.
Bile su to godine nakon Drugog svjetskog rata kada je u Argentini predsjednik bio Juan Domingo Peron.
Mateo Šušnjar po dolasku nije znao španjolski jezik, ali ga je počeo učiti te se zaposlio u kompaniji koja je dobila dozvole za rad u Catamarci. Mateo se 1950. nastanio u toj sjevernoj provinciji uz granicu s Čileom, gdje danas živi 429.500 ljudi, i sudjelovao u izgradnji dviju škola. U jednoj od njih upoznao je Mariju Isabel Collantes s kojom se vjenčao 1951.
Ondje je stigao s grupom Hrvata, koji su se zatim vratili u Buenos Aires, ali on je ostao.
“Bilo mu je teško u životu, no ničega se nije bojao”, napominje njegov sin. “Rekao mi je da prošao kroz grubo i fino rešeto”.
Mateo Šušnjar nije mislio da će ikada napustiti Hrvatsku. U novoj zemlji zasnovao je obitelj i naporno radio, pa se zatim osamostalio kao građevinar. U Catamarci je osnovao kompaniju “Las Malvinas”. Izgradio je zgradu banke, boćalište i vikarevu kuću uz crkvu.
Njegov sin Antonio, jedno od petero djece, pomagao mu je u radu.
“Bio je umro biskup pa smo brzo morali napraviti grobnicu na oltaru”, prisjetio se. “Nikada nismo mislili da ćemo kopati na mjestu gdje se slave mise. Dok su se neki molili, s krunicom u ruci, mi smo imali lopatu u rukama”.
Godine 2000. počela je gradnja nove zgrade kompanije “Las Malvinas” kojom danas upravlja Antonio, diplomirani inženjer sa sveučilišta Universidad Nacional de Tucuman.
Njegov otac Mateo, već u poodmakloj dobi, dolazio je svaki dan na posao oslanjajući se na štap zbog problema s kukom. “Dolazio je nadgledati posao”, kaže Antonio.
Bilo je tako sve dok nije napunio 81 godinu i prestao raditi. A onda je preminuo 29. srpnja 2013. u dobi 87 godina. Nikada se nije vratio u domovinu Hrvatsku.
U Catamarci se uspješno bavio boćanjem 40 godina igrajući za klub Sarmiento, natjecao se s poznatim igračima, te je sudjelovao u društvenom životu provincije.
“Mateo Šušnjar, Hrvat koji je ostavio trag u Catamarci”, istaknuo je u naslovu lokalni medij.
Njegov sin Antonio napominje da se uvijek sjeti njegovih savjeta i primjera kako živjeti. “Ne samo da je bio posvećen radu nego i širem društvenom životu”, kaže.
Fenix-magazin/MD/Hina
