Država nije samo pretpostavka, nego mora biti i jamstvo slobode i blagostanja. Da bi to mogla i biti, u njoj mora postojati vladavina prava, piše iz Kölna Ivan Lozo, nekadašnji glavni tajnik hrvatske državotvorne emigrantske organizacije UHE (Ujedinjeni Hrvati Europe) čije reagiranje prenosimo u cijelosti:
Ponašanje aktualnog predsjednika Republike Hrvatske protuustavnim su proglasili svi ustavni stručnjaci, neovisno o njihovoj ideološko-političkoj i stranačkoj pripadnosti. Time je, dakle, Zoran Milanović otišao dalje od razbijanja i uništavanja vojske i obavještajnih službi što je sustavno započeo činiti još kao predsjednik SDP-ove vlade. Otišao je dalje od sumnjive vanjskopolitičke orijentacije koja je suprotna vanjskopolitičkoj orijentaciji hrvatske vlade i većine hrvatskog naroda; otišao je dalje od podilaženja srpskoj manjini, bacanja HOS-ovih spomen-ploča na smetlište i istovremenog nastojanja da podjelom odličja jeftino kupi pripadnike HV-a i HVO-a.
Zato Zoran Milanović ne zaslužuje drugi mandat. Nijedan nacionalno svjesni Hrvat mu ne bi mu trebao dati svoj glas. Što je alternativa? Je li to ekstremna ljevičarka i zagovornica woke ideologije Ivana Kekin, saborska zastupnica stranke Možemo! I supruga Milana Mile Kekina kojega je Milan Bandić u svoje vrijeme navodno jeftino kupio parkirnom kartom u jednoj od zagrebačkih garaža? Želimo li doista da se u uredu predsjednika hrvatske države žene ne nazivaju ženama nego „osobama koje menstruiraju“?
Je li to kandidat odnarođenog vrha HDZ-a Dragan Primorac, kojega je Andrija Hebrang sudskim putem davno prokazao kao civilnog dezertera Domovinskog rata, koji se je 2009. kandidirao protiv službenoga kandidata HDZ-a, pa svoje glasače pozvao da u drugome krugu daju svoj glas Ivi Josipoviću, kandidatu SDP-a i čovjeku koji je opravdavao jugopartizanski pokolj fratara na Širokome Brijegu 1945.? To je isti onaj Primorac za kojeg je nadavno objavljeno kako sluganski moli američku diplomaciju da mu se dopusti fotografirati u blizini predsjednika Clintona, kako bi mogao nastaviti krivotvoriti svoju biografiju.
Je li to Marija Selak Raspudić, saborska zastupnica koja je kalkulirala s Mostom u koji nikad nije htjela ući, ali je koristila njihove resurse, hvalila Možemo! i odobravala pobačaj, pa se otvoreno nudila ljevici na čelu s Milanovićem odnosno Peđom Grbinom? Uz pomoć ljudi koji o tome zapravo ne znaju ništa, ali uživaju u papagajskom ponavljanju onoga što im je servirano, ona je o sebi izgradila predodžbu kao tobože vrsna znanstvenica, ali o njezinoj znanstvenoj karijeri ljudi iz struke govore samo sa podsmjehom, jer su za nastanak i promociju njezinih inače vrlom malobrojnih radova najzaslužniji njezin mentor Lino Veljak i Ante Čović. Iako ih Marija Selak Raspudić krije kao zmija noge, oni nisu nepoznati hrvatskoj javnosti. Obojica potječu iz ortodoksnih maksističkih redova te su većinu svog života bili lojalni članovi Komunističke partije i „filozofski“ branitelji jugoslavenske komunističke ideologije, dakle – filozofski apologeti jedne totalitarne ideologije i krvavog režima. Usto je glavni Selak-Raspudićkin promotor Čović utvrđen kao plagijator i krivotvoritelj vlastite znanstvene bibliografije, pa je mjerodavno povjerenstvo Sveučilišta u Zagrebu predložilo da mu se oduzme znanstveno zvanje. Isti oni krugovi koji danas protežiraju Mariju Selak Raspudić onemogućili su provođenja tog postupka i, štoviše, odredili da se na Čovića ne primjenjuju ni propisi o umirovljenju, iako ima 75 godina.
Je li to Tomislav Jonjić, zagrebački odvjetnik, doktor suvremene povijesti i višedesetljetni urednik „Političkog zatvorenika“, časopisa koji od 1990. objavljuje Hrvatsko društvo političkih zatvorenika? Jonjić se kandidirao prvi, još u svibnju ove godine. On je hrvatski branitelj, katolik i političar pravaške orijentacije. I otac i majka su mu bili višegodišnji hrvatski politički zatvorenici, a ni oni, kao niti sam Jonjić nemaju iza sebe ni jednog dana članstva u Partiji i pripadanja bilo kojoj jugoslavenskoj komunističkoj organizaciji. Na televizije s nacionalnom koncesijom i u glavne tiskane medije u Hrvatskoj pristup mu je do danas potpuno onemogućen, što pokazuje da nije u službi krugova kojit im medijima vladaju. (Za razliku od, recimo, Selak-Raspudić, kojoj su sva vrata u medijima otvorena, pa se ona uz svesrdnu, bezgraničnu pomoć tog establishmenta tobože bori protiv establishmenta, računajući da će prevariti naivne!) Program koji je predstavio u nekoliko razgovora za razne portale, pokazuje nam Jonjić da nastupa odmjereno i državotvorno, njegujući tradicionalne obiteljske, kršćanske i nacionalne vrijednosti, pa će bez ikakva okolišanja dobiti glas potpisnika ovog teksta.
No, to ne znači da se je time zatvorio krug kandidata. Realno je očekivati da će se po narudžbi pojaviti još netko. Neke ankete i rasprava na društvenim mrežama pokazuju da Marija Selak Raspudić, koju je dio hrvatskih medija odavno prokazao kao Milanovićevo kukavičje jaje kojemu je zadaća razbiti ono što se naziva desnim centrom i desnicom, svoju ulogu ne može odigrati uspješno. Javnost ju ispravno prepoznaje kao ljevičarku koja se ugnijezdila na desnu stranu političkog spektra kako bi ga prevela žedna preko vode. Realno je očekivati da Jonjić dobije potporu ne samo tzv. desnice, nego i birača i simpatizera Domovinskog pokreta te većine izvornih članova i pristaša HDZ-a.
Zato je moguće da se ponovno, ili zbog gluposti ili zbog šačice Judinih škuda, na desnici pojave tobožnji kandidati koji bi Jonjiću odnijeti dio glasova. Takve će naručiti Milanović, a vjerojatno i tandem Plenković & Primorac kojemu zapravo također odgovara Milanovićev ostanak na Pantovčaku. Skoro je sigurno da će se to dogoditi, a treba vidjeti, je li moguće da će hrvatski birači ponovno nasjesti na isti trik te propustiti prigodu da prvi put izaberu kandidata koji je i vlastitim i obiteljskim životom dokazao svoj antikomunizam i antijugoslavenstvo, i koji je kao hrvatski branitelj, diplomat, odvjetnik i znanstvenik pokazao da se hrvatske nacionalne interese može braniti hrabro, dostojanstveno i – s uspjehom! Živi bili, pa vidjeli!, napisao je u svom reagiranju Ivan Lozo, nekadašnji glavni tajnik hrvatske državotvorne emigrantske organizacije UHE (Ujedinjeni Hrvati Europe)
Fenix-magazin/SIM
NAPOMENA: Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i nužno ne odražavaju stav redakcije portala.
