Ravnateljica Hrvatskog zavoda za hitnu medicinu Maja Grba-Bujević je u razgovoru za Novu TV govorila je o tragičnom slučaju smrti 22-godišnjeg Mattea Ružića iz Zaprešića.
Rekla je kako bi inspekcijski nalaz Ministarstva zdravstva trebao pokazati je li itko zakazao u slučaju Matteove smrti. Govorila je o stanju u hrvatskom zdravstvu, te se u jednom trenutku i rasplakala.
– Vezano uz sve što radimo, a sve je u cilju da spasimo ljudski život, moj 30-godišnji rad s hitnim pacijentima mi daje za pravo da kažem da danas spašavamo više života nego prije. Posao u hitnoj medici je strašno težak. On je težak i naporan. Težak je za liječnike i za medicinske sestre. Nije lako odgovarati za ljudski život, nije lako svaki dan davati cijelog sebe da spasiš nečiji život – rekla je ističući kako sustav svakako zahtjeva poboljšanje i na tome se intenzivno radi i svih ovih godina se unaprjeđuje.
– Moramo znati da je sustav prije pokretanje reforme bio drugačije organiziran. Imali smo četiri velika centra koja su imali hitnu koju imaju danas. Ne jednako opremljenu ni jednako educiranu, ali su je imali. Ostatak zemlje, to jest 80 posto nje, bio je prepušten organizacijskim modelima koji su rađeni ovisno o tome kako se nekom svidjelo.
Ja sam tada, prije te reforme, isto tako radila u hitnoj i znam da je u Karlovačkoj županiji bio samo jedan defibrilator i on se nalazio u Karlovcu. Ostali timovi defibrilator nisu imali. Nisu imali suvremenu opremu s kojom se treba raditi, nisu imali edukaciju i zbog toga se krenulo s reformom – rekla je.
Na pitanje hoće li se mijenjati postojeći sustav, te nije li ovaj događaj ukazao na slabosti u organizaciji, ravnatljica je odgovorila:
Ja bih da pričekamo i vidimo što se stvarno dogodilo. Ne mogu dozvoliti da se upire prstom u moje hitnjake. Oni rade vrijedan posao i jako im je teško. To je strašan posao. Vi morate znati, dozvolite mi da to kažem, oni riskiraju svoj život kad uđu u smrskani auto i čekaju da vatrogasci, koji su divni ljudi, to razrežu i pomognu tog pacijenta iznijeti van. Onda tek počinje prava borba za svaku sekundu do dolaska u bolnicu.
Naravno da želimo da svaki pacijent ima jednako pravo, ali nije to lako postići. Ja na to nemam utjecaj, ja sam mali kotačić koji se silno trudi poboljšati sve što se poboljšati da. Mene veseli što smo uspjeli osigurati sredstva za brodove za hitnu medicinu. To će poboljšati sustav. Trebaju nam helikopteri, pravi namjenski helikopteri koji mogu sletjeti na cestu ili dvorište. Na tom tragu se puno radi. Da, treba unaprijediti sustav. Da, to je prestrašno.
Ja sam svjesna da nema pravih riječi koje bi ublažile i šok i bol, te izražavam duboku sućut Matteovoj obitelji koja je doživjela takvu stvar. Za mene, koja 30 godina radim u tom sustavu, koja sam, kao i svi ljudi koji sa mnom rade, svaki dan u spašavanju života, je to prestrašno. Želim da svi zajedno hladne glave sjednemo i vidimo što možemo napraviti. Možemo napraviti svašta, samo trebamo svi željeti da se to napravi i trebamo svi na tome raditi. To znači da trebamo od malih nogu učiti ljude pružati prvu pomoć. Oni koji su na licu mjesta trebaju znati što rade i oni mogu spasiti život. Hitna ne može svugdje za tri minuta, a za tri minute mozak strada. To treba urediti na način da svi zajedno spašavamo te ljude.
Danas nam uistinu pomažu i policija i vatrogasci. A hitnjaci, usprkos svojem trudu, niti imaju beneficirani radni staž niti imaju odgovarajuće plaće. Vi morate znati da doktor u hitnoj dobije 80 kuna po satu, s time da svaki sat ide kući. To su toliko mala sredstva da naši tehničari dobivaju 50 kuna po satu, da riskiraju svoje živote i da se maksimalno trude.
Cijeli razgovor može se pogledati OVDJE – VIDEO
Fenix-magazin/MD
