Pred izbore za EU parlament, Hrvatska čista strana prava uputila je priopćenje u kojem “u mjesecu svibnju koji ja za čiste pravaše mjesec zavijen u crno zbog genocida nad hrvatskim narodom koji se dogodio u svibnju 1945. godine“ poručuju ostalim “pravašima, velikim desničarima, suverenistima, neovisnima itd“ da bi im bilo pametnije da su višak svoje energije usmjerili ka borbi za provedbu lustracije nego jurišanju prema briselskim foteljama.
U istom priopćenju prozivaju i „sve one koji sjede u Hrvatskom saboru koji su glasali za delustraciju ili službeno zatvaranje udbaških arhiva“
i postavlaju pitanje „zar nije kontradiktorno da su svi ti veliki domoljubi i Hrvatine sjedili na Bleiburškoj komemoraciji u prvim redovima i “žalili” za žrtvama genocida sa Šeksovim akreditacijama oko vrata ili su samo došli pokupiti još koji glas sa EU izbore?“
Ostatak priopćenja HČSP-a prenosimo u cijelosti:
Za HČSP je prioritet provedba LUSTRACIJE pod svaku cjenu. Jer bez istine nema napretka za hrvatski narod niti budućnosti za generacije koje dolaze.
Službena državna tjela država Slovenije, Hrvatske, BIH i Srbije evidentirala su do sada preko 1.700 masovno prikrivenih grobišta i stratišta gdje se nalaze hrvatske kosti: Hrvatska – 940 (po službenom popisu MUP-a); Slovenija – 600; BiH – 100; Srbija – 200
Kočevski Rog ubijeno preko 30.000 Hrvata. Zapovjednik partizana Srbin Simo Dubajić izjavljuje šteta što nismo ubili više ustaša.
Barabara rov Huda jama-Laško kod Celja
Ubijeno 3000 Hrvata od čega je bilo puno žana i djece. Likvidacije je izvodio Benjamin Žižmon iz Nove Gorice protiv kojeg je podnesena prijava 2009.godine. I ništa nakon toga
Stratište kod Crngroba kraj Škofje Loke je stratište na kojem je ubijeno svibnja 1945. više od 2000 Hrvata.
Crngrob je mjesto sa pet stratišta gdje su pretežno ubijane žene Ustaških i domobranskih dužnosnika u vladi NDH. Među njima je bio i ministar pravosuđa dr. Mirko Puka, koji je uhićen u slovenskoj bolnici i likvidiran. Sa tih 40 nesretnih žena je bilo oko 250 djece. Za tu se djecu najprije smatralo da su djeca odvedena i data na posvajanje, ali istraživanja pokazuju da su odvedena u šumu, likvidirana i bačena u Matjaževu jamu.
Tezno Maribor največe stratiše i klaonica Hrvata. Likviacije su započele već 09.svibnja 1945. godine i trajale su do 26. svibnja 1945. godine. Poubijano je preko 20.000 Hrvata i zakopano u tenkovski rov širine 4m dužine 3.5 km. Zarobljenicima su ruke vezali žicom, dovozili kamionima iz sabirnih logora oko Maribora. Sve su ih likvidirali vatrenim oružjem iz neposredne blizine, a nakon likvidacija, pripadnici jugoslavenske vojske žrtve su posipali vapnom, a kad je nestalo vapna – katranom.
Tehari kod Celja ubijeno preko 2.000 Hrvata. Kako bi prekrili tu masovnu grobnicu na tom mjestu je napravljeno umjetno jezero dok je nedaleko na isto takvom stratištu napravljen depo za odlaganje smeća.
Maceljska šuma na području Lepa Bukva
Iz samo jednog grobišta koje je iskopano procjenjije se da je ubijeno između 13-15 tisuća Hrvata, a po šumi još ima tridesetak takvih grobišta i jama. Godine 1992. započela je eskumacija ali je prekinita.
Jama Jazovka. Od svibnja na lipanj 1945. provodile su se višednevne likvidacije na Žumberku. U organizaciji načelnika OZNE za Zagreb, Marijana Cvetkovića pobijeni su civili, teško bolesni i ranjeni vojnici iz zagrebačkih bolnica, kao i časne sestre. Pred jamom su žrtve ruku vezanih žicom uglavnom ubijane iz pištolja, a neke i sjekirom.
Kako su kojeg ubili tako su ih bacali u jamu i dovodili druge. I svima su pucali u potiljak. Komisija za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava tek potkraj devedesetih istražilo je jamu Jazovku. Pronađeni su ostaci 447 žrtava.
Nova komunistička vlast za sobom je samo u Zagrebu ostavila 60 masovnih grobnica. U tim jamama skončali su oni koji nisu mogli pobjeći, koji su naivno vjerovali pobjednicima, uvjereni antikomunisti, ali i oni lažno prokazani. Istodobno, prema britanskim podacima, oko 200.000 vojnika u pratnji pola milijuna civila pokušalo se domoći Austrije…
Osim političkih nalogodavaca, svjedoci su otkrili i egzekutore.
Egzekutori
Aleksandar Ranković iz Srbije, šef OZNE, kritizira hrvatsku OZNU u depeši od 17. svibnja 1945. godine nezadovoljan jer je 08. i 09. svibnja prilikom ulaska u nebranjeni Zagreb „strijeljano samo 200 hrvatskih bandita“. Poručuje „neka se prime ozbiljnog posla i počiste tu preostalu hrvatsku bandu do kraja brzo i energično kako je rečeno da se sve mora završiti u prvim danima“.
Na lokaciji Obernjak u Gračanima dva dana nakon Rankovićeve depeše likvidirano je 210 bolesnika i ranjenika iz vojne bolnice Brestovac na Sljemenu. Pobila ih je 6. lička divizija. Zapovjednik je bio Đoko Jovanić koji je 1960-ih je postao komandant Zagrebačke vojne oblasti. U izvješću načelniku OZNE za Hrvatsku je pisalo: ‘U svibnju novoj vlasti prijavilo se 2.882 domobranska oficira. Polovica je već riješena (ubijena). U svibnju se prijavilo i oko 17.000 podoficira i žandara. Većina istih također je riješena (ubijena). Ostali u toku’. Navedene brojke odnose se samo na one koji su se dragovoljno predali.
Milan Basta politički komesar 51.divizije treče armije Jugoslavenske armije u svojoj knjizi iz krvavog dnevnika prema nepotpunim podacima izjavljuje da za njih rat nije završio 15.svibnja nego da je samo njegova divizija u periodu od 15.05.1945. pa do 1947. pobila i uništila više od 116 tisuća zarobljenih ustaša.
Zločinac i krvnik hrvatskoga naroda Josip Broz Tito naređuje: (prevedeno na hrvatski) “Daje se opća amnestija svim licima koja su se borila u jedinicama Draže Mihajlovića“. U Beogradu , 12. listopada 1944.godine.
Od tada je broj partizana u Srbiji porasao sa 22.000 na 264.000, i oni su krenuli u oslobađanje Hrvatske od Hrvata. Nadalje krvnik, sotona i totalitarni diktator Tito izjavljuje 20. svibnja 1945. u Varaždinu “dok naša jugoslavenska vojska u okolici vodi posljednje bitke i obračune sa hrvatskim smradom u novoj komunističkoj jugoslaviji gledat će svjetlo dana samo toliko koliko traje put do najbliže jame”. Nakon određenog vremena izjavljuje: likvidirali smo 200.000 tisuća bandita, a još tolko smo ih zarobili, a niti ta zarobljena banda ne bude bolje prošla. I njih ćemo poslati u smrt jer moramo zadovoljiti srpski narod”.
Stoga HČSP-a još jednom ističe kako je Europa donijela, a Hrvatski sabor potvrdio Rezoluciju Vijeća Europe 1481 koja poziva da se osude komunistički zločini i da se osudi njihovo nasljeđe.
No mi smo svjedoci da u Hrvatskoj nitko ne radi ništa kako bi se ti zločini osudili, a to govori da su potomci onih koji su te zločine izvršili danas vladari procesa u Hrvatskoj i da oni blokiraju sve pokušaje da se sazna istina i osude ti zločini i njihovi počinitelji. Za Hrvatsku budućnost je bitno da se ti zločini osude, jer zločini koji se skrivaju će još dugo opterećivati hrvatsko društvo.
“Mjesec je svibanj četrdeset peta, Hrvatsku brišu sa karte svijeta ,ali vara se svatko tko propast još čeka Hrvatska živi i živjet će do vijeka.”
Bog i Hrvati! HČSP
Fenix-magazin/SIM/HŠSP
