U četvrtak ujutro u zagrebačkoj bolnici Sveti Duh, u 77. godini života, preminula je Julienne Bušić, američko-hrvatska spisateljica, prevoditeljica i politička aktivistica, supruga pok. Zvonka Bušića.
Vijest o njezinoj smrti odjeknula je snažno u Hrvatskoj, ali i među hrvatskim iseljeništvom, gdje je godinama bila prepoznatljivo ime i simbol jedne burne i slojevite životne priče.
Ženu koju su mnogi nazivali heroinom svog doba, Julienne Bušić rođena je 1948. godine u Eugeneu u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje je studirala književnost i antropologiju. Tijekom boravka u Beču 1969. upoznala je Zvonka Bušića, hrvatskog političkog emigranta i kasnijeg supruga. Vjenčali su se 1972. godine u Frankfurtu, a njihovi životi ubrzo su postali dio jedne od najpoznatijih političkih priča hrvatske emigracije.
Julliane je bila američko-hrvatska spisateljica, prevoditeljica i politička aktivistica, prepoznatljiva po svojoj angažiranosti u borbi za hrvatsku nezavisnost tijekom 1970-ih.
Postala je poznata zbog političkih akcija koje su poduzimali hrvatski iseljenici, uključujući i njezinog supruga pok. Zvonka Bušića, s ciljem skretanja međunarodne pozornosti na stanje Hrvatske u tadašnjoj Jugoslaviji.
Žena koja je obilježila jedno povijesno razdoblje
Njezin život i djelovanje ostavili su trag koji je i danas predmet različitih tumačenja, ali i neupitne činjenice da je riječ o osobi koja je snažno obilježila jedno povijesno razdoblje hrvatskog iseljeništva.
Svjetskoj javnosti Julienne Bušić postala je poznata nakon otmice zrakoplova američke kompanije TWA 1976. godine. Skupina hrvatskih emigranata, među kojima su bili Julienne i Zvonko Bušić, akcijom je željela upozoriti međunarodnu javnost na položaj Hrvatske unutar tadašnje Jugoslavije.
JULIENNE BUŠIĆ: Šokirali su me dokumenti o ilustriranim hladnokrvnim ubojstvima hrvatskih disidenata
Dolazak u Hrvatsku
Nakon predaje u Parizu Julienne Bušić osuđena je na doživotni zatvor, no uvjetno je puštena nakon 13 godina, dok je Zvonko Bušić u američkim zatvorima proveo više od tri desetljeća.
Nakon stvaranja hrvatske države dolazi u Hrvatsku gdje je radila u diplomatskim i državnim institucijama, uključujući hrvatsko veleposlanstvo u Washingtonu i Ured predsjednika Franje Tuđmana. Posljednjih desetljeća posvetila se književnosti, esejistici i publicistici. Nakon smrti Zvonka Bušića 2013. godine živjela je povučeno u Rovanjskoj pokraj Zadra, ali je i dalje sudjelovala u javnom i kulturnom životu kroz književne tribine, intervjue i prevođenje.
Susret u Zadru s Julienne: Ne smijemo šutjeti!
S Julienne sam se početkom 2025. godine susrela u Zadru, gdje smo razgovarali o njezinoj knjizi „Krik hrvatskih disidenata i disonanca Zapada“. Na mene je ostavila snažan dojam žene koja se nikada nije prestala boriti da se hrvatski glas čuje i razumije u svijetu. Isticala je kako je,, „postojalo i previše dezinformacija i pogrešnih interpretacija“, protiv kojih je, sve do kraja, ustrajno pokušavala djelovati.
“Ne smijemo šutjeti”, rekla je. I nije šutjela. I zato joj hvala. Draga Julienne, počivaj u miru!
Fenix-magazin/Marijana Dokoza
