Istaknuta laikinja, majka četiriju djevojčica i spisateljica Tea Perović preminula je u 42. godini života u petak, 14. ožujka nakon borbe s metastatskim karcinomom.
Unatoč bolesti, Tea je svojim svjedočanstvom vjere i radosti neprestano svjedočila o Božjoj ljubavi diljem Hrvatske. Njezina poruka povjerenja i nade dirnula je srca svih koji su je upoznali. Nije tražila priznanje, ali je bila svjetionik vjere i nade za sve nas. „Stvorene smo za nebo” – to je bila njezina poruka koju je ostavila svijetu, svjesna da je njezina misija bila veća od osobne borbe, prenosi HKM.
U emisiji „Zašto vjerujem“ HKR je imao čast ugostiti Teu koja je slušateljima podijelila svoju priču o borbi sa zloćudnom bolesti koja joj je otkrivena 2022. godine. Posvjedočila je kako je bilo zastrašujuće suočiti se prvi puta s ovakvom dijagnozom, a u trenutku kada joj je bilo najteže iskreno je zavapila Bogu:
„Bože, pomozi mi! Spasi me! Što je ovo?! Ja ovo ne razumijem, ali znam da postojiš… Dođi. Trebaš mi.”
Potrebna je samo jedna mala pukotina, ispričala je Tea, da Bog iskoristi i sa svom svojom silom uđe, zahvati i da nakon toga „osjetiš toliki mir i toliku radost“.
Hoćeš li ozdraviti? Ne znam, nebitno je.
Govoreći o svojoj borbi s karcinomom, istaknula je kako je osjećala da je u Božjoj milosti, osjećajući se sigurno i vođeno. Kada su je ljudi pitali: „Hoće li ozdraviti?“, ona je odgovarala:„Ne znam. Nebitno je. Ja samo znam da sam ja stvarno na Božjem dlanu.“
To je potpuno pouzdanje u Boga, koje je oslobađalo od straha, a sve neugodne terapije i medicinske tretmane doživljavala je kao sredstvo za postizanje nečeg višeg. „A ove druge stvari, koje su možda manje ugodne, poput bolnice i terapija, prikazujem za nakanu koju osjećam u srcu i onda se sve lakše podnese.”
Istaknula je kako njezina borba s bolešću nije onaj tipičan put koji bi čovjek poželio. Iako je bila svjesna da ju Bog može izliječiti, prihvaćala je sve scenarije, uključujući mogućnost da ostane bolesna. Njezina snaga bila je u razumijevanju da bi, ako se ne izliječi, njezina patnja mogla poslužiti višem cilju – za duše koje još nisu povjerovale.
„Spremna sam i na onu drugu stranu, a to je da se nikad ne izliječim i čak smatram da je to možda na neki način i plemenitije jer tu svoju bolest i patnju prikazujem za ozdravljenje duša i osoba koje možda još ne vjeruju. Njima je puno potrebnije ozdravljenje nego meni. To nema veze sa mojom plemenitošću, to je milost Božja.“
Svoju djecu predala je Bezgrešnom srcu Marijinu
Kao majka, osjećala je i duboku odgovornost prema svojoj djeci, ali dobila je i iskustvo vjere da su njena djeca sigurna. „Ja sam ih predala Bezgrešnom Srcu Marijinom i sigurna sam da će se Ona, kad mene ne bude, za njih puno bolje pobrinuti nego što bih ja ikad mogla. U to sam potpuno sigurna.“
Iako svjesna da će im majčina ljubav uvijek biti potrebna, Tea je svojoj djeci objasnila, kada jednog dana nje ne bude, neće imati razloga za strah. „Oni zapravo imaju svoju pravu majku, Majku Mariju, koja će se puno bolje očitovati kad mene ne bude.“
Tea je vjerovala da će njezina djeca izrasti u bolje i kvalitetnije osobe nego što bi to ona mogla postići kroz „fizičko“ oblikovanje.
Tko je Bog za Teu?
„Bog je živ. Osoba koja je prisutna u svakom trenutku mog života. On nije neka mistična, fiktivna osoba koja je živjela prije mnogo godina, nego je osoba koju možda ne vidimo fizičkim očima, ali ga itekako vidimo očima srca – ako otvorimo svoje srce. To je apsolutna ljubav koja se daruje”, odgovorila je Tea na pitanje „tko je za nju Bog“.
Svoju vjeru Tea je hranila svakodnevnom molitvom, ali na način da svakodnevne životne situacije koje joj se događaju poveže s Isusom. Pisanje je također kanal kojim se „punila i praznila“ i sve ono što joj Bog daje pretvarala je u riječi. Svakodnevnu euharistiju je opisala kao nešto što joj treba:
„To je besplatni lijek koji svakodnevno mogu primiti, pa ako već primam ove svoje lijekove koje moram primiti, nije li onda nešto predivno primiti i tu duhovnu terapiju koja liječi i duh i tijelo?!”
O Tei Perović
Tea Perović (1984. – 2025.) rođena je 1984. godine u Supetru, a odrasla je u Bolu na Braču. Njezino djetinjstvo bilo je bezbrižno, nesputano, čisto. Kao djevojčica slobodno vrijeme provodila je na velikoj livadi pokraj kuće, u igri s vršnjacima. U pubertetu je već polako počela patiti zbog nedostatka sadržaja na otoku. Premda joj obitelj nije redovito prakticirala vjeru, Tea se još kao djevojčica uključila u život svoje župske zajednice, gdje je pjevala u zboru i čitala. Najsnažniji svjedok vjere bila joj je nona Mina.
Nakon završene opće gimnazije u Bolu, Tea je upisala studij germanistike i fonetike te se preselila na kopno u Zagreb. Tijekom studija upoznala je budućeg supruga Hrvoja za kojeg se udala 2008. godine. Teina karijera je napredovala i s vremenom je pokrenula privatnu tvrtku za edukacije i prevođenje. Majka je četiri djevojčice. ‘Stvorene smo za nebo’ njezina je prva knjiga“, stoji na mrežnoj stranici Salesiane.
Fenix-magazin/MMD/HKM
