Na Hrvatskom katoličkom sveučilištu u utorak uvečer je upriličeno predstavljanje zbornika „Trebinjsko-mrkanska biskupija“, priređenog povodom tisućite obljetnice prvoga pisanog spomena Trebinjske i sedamstote obljetnice Mrkanske biskupije.
Zbornik donosi osamnaest radova „posvećenih povijesti i sadašnjosti jedne od najstarijih hrvatskih crkvenih institucija na našim prostorima”.
-Iako je Zbornik nastao povodom 1000 godina prvoga pisanog spomena Trebinjske i 700 godina Mrkanske biskupije on nije samo kalendarski jubilej i priča o brojkama. On je zajednička gesta sjećanja prema prostoru koji nas je oblikovao, prema precima koji su nas učili vjeri i prema zajednici koja nas danas drži na okupu, kazao je urednik Zbornika prof. dr. sc. Marinko Marić.
Uz urednika dr. Marića, Zbornik su još predstavili mostarsko-duvanjski biskup i apostolski upravitelj Trebinjsko-mrkanske biskupije mons. dr. sc. Petar Palić, zadarski nadbiskup u miru mons. dr. sc. Želimiru Puljiću i rektor Hrvatskog katoličkog sveučilišta prof. dr. sc. Željku Tanjiću.
Među mnogim uzvanicima i gostima bio je i ministar vanjskih i europskih poslova Gordan Grlić Radman, državni tajnik Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH Zvonko Milas, ravnatelj Hrvatske matice iseljenika Zdeslav Milas, povjesničar Domagoj Knežević i drugi. Od katoličkih vjerskih dužnosnika predstavljanju je nazočio i izaslanik apostolskog nuncija u RH mons. Giorgia Lingue, mons. Alvaro Izurieta, pomoćni biskup zagrebački i izaslanik zagrebačkoga nadbiskupa Dražena Kutleše, mons. Mijo Gorski, izaslanik varaždinskog biskupa mons. Bože Radoša, biskupski vikar za kler mons. Anđelko Košćak, generalni vikar Mostarsko-duvanjske biskupije don Nikola Menalo, glavni tajnik Hrvatske biskupske konferencije preč. Krunoslav Novak, provincijal Hrvatske dominikanske provincije fr. Tomislav Kraljević i provincijal Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca fra Miljenko Hontić.
Moderatorica predstavljanja bila je Ana Dagelić a glazbeni dio programa bio je povjeren Mariji Husar Rimac.
Povijest Trebinjsko-mrkanske biskupije
Najstariji autentični dokument Državnog arhiva u Dubrovniku je bula pape Benedikta VIII. iz 1022. godine kojom papa Benedikt VIII. potvrđuje nadbiskupski palij dubrovačkom nadbiskupu Vitalu, potvrđujući i njegovu jurisdikciju nad Zahumljem, Srbijom i Tribunijom te nad gradovima Kotorom, Barom i Ulcinjem. Spomen Trebinjske biskupije u buli pape Benedikta VIII. iz 1022.predstavlja prvi njen pisani trag, premda je biskupija zasigurno osnovana koje desetljeće ranije. Nakon što 1252. godine srpski kralj Uroš I. iz Trebinja je protjerao biskupa Salvija kojemu su Dubrovčani dali utočište u benediktinskom samostanu na Lokrumu, gdje je prije izbora za biskupa bio opat.
Trebinjski biskupi uglavnom su bili Dubrovčani, a od protjerivanja biskupa Salvija stolovali su uglavnom u Dubrovniku. Tamo su najčešće bili generalni vikari dubrovačkog nadbiskupa. Od Republike su dobili dvije palače u gradu od kojih su se uzdržavali, a od dubrovačke vlasteoska obitelj Tefla krajem 13. stoljeća otočiće Mrkan, Bobara i Supetar. Godine 1435. godine dobili su i poluotok Molunat. Trebinjski biskupi su živjeli povremeno na Mrkanu, a povremeno u Dubrovniku, gdje su najčešće zamjenjivali dubrovačkog nadbiskupa koji je od 14. stoljeća bio stranac, uglavnom Talijan, i u Dubrovnik je dolazio samo prigodno. Zato je trebinjsko-mrkanski biskup bio jako važan za Dubrovnik što je navedeno u mnogim dokumentima. Primjerice, u prijedlogu za imenovanje trebinjskog biskupa Šimuna Menčetića 1575. godine kaže se da se trebinjski biskup imenuje “na ponos i korist grada Dubrovnika, za služenje sakramenata u odsutnosti ili spriječenosti dubrovačkog nadbiskupa”. Senat Republike imao je privilegij i pravo predlaganja trebinjskih biskupa tako da ih je papa uglavnom samo formalno potvrđivao. To je bilo razlogom da je većina trebinjsko-mrkanskih biskupa bila iz kruga dubrovačke vlastele i drugih uglednika.
Otočići zasebna biskupija
Kad se govori o Trebinjskoj, odnosno Mrkanskoj biskupiji, tj. o njihovom crkveno pravnom odnosu treba napomenuti kako su tri otočića Mrkan, Bobara i Supetar od polovice 14. stoljeća čine zasebnu biskupiju, Mrkansku, prozvanu po otočiću Mrkanu ispred Cavtata gdje je bila biskupova rezidencija. Prvi mrkanski biskup bio je biskup Nikola čije datiranje ide u 1322. godinu. Mrkanska biskupija je kanonski ujedinjena s Trebinjskom i kao takva postoji i danas pod zajedničkim imenom Trebinjsko-mrkanska.
Nakon smrti biskupa Nikole Ferića 1819. Austrijanci, koji su naslijedili privilegij i pravo predlaganja Trebinjsko-mrkanskog biskupa, nisu htjeli imenovati novoga biskupa pa je tako Ferić bio posljednji biskup te najstarije biskupije na teritoriju Bosne i Hercegovine. Iako je Dubrovačka nadbiskupija bulom pape Leona XII. Locum beati Petri ukinuta 1828. godine, kao i Stonska i Korčulanska biskupija, Trebinjsko-mrkanska biskupija nije ukinuta nego je i dalje ostala pod jurisdikcijom dubrovačke biskupije i njom su upravljali dubrovački kapitularni vikari Dominik Sokolović i Nikola Đurjan.
Dubrovčani upravljali Trebinjsko-mrkanskom biskupijom
Dok je biskupijom upravljao vikar Sokolović austrijska vlada je sa Svetom Stolicom pregovarala o pripojenju Trebinjsko-mrkanske biskupije Dubrovačkoj biskupiji. Papa Grgur XVI. je 1839. godine apostolskim pismom Apostolici Nostri Muneris Trebinjsko-mrkansku biskupiju dao na upravu dubrovačkom biskupu. Dubrovački biskupi su Trebinjsko-mrkanskom biskupijom upravljali sve do 1881. godine kada je u BiH uvedene nova crkvena hijerarhija, tj. osnovana je Vrhbosanska crkvena pokrajinu sa sjedištem u Sarajevu. Pod njenu jurisdikciju došle su sve biskupije s područja Bosne i Hercegovine pa je tako i Trebinjsko-mrkanska, nakon višestoljetne pripadnosti, izuzeta iz nadležnosti Dubrovačke (nad)biskupije.
Za razliku od ostalih biskupija, Trebinjsko-mrkanska je novoj crkvenoj hijerarhiji priključena tek 1890. godine. Naime, Sveta Stolica je upravu nad Trebinjsko-mrkanskom biskupijom ostavila još devet godina dubrovačkom biskupu. Definitivni raskid stoljetnih veza između te dvije biskupije dogodio se 8. srpnja 1890. godine kad je mostarsko-duvanjski biskup postao apostolski upravitelj Trebinjsko-mrkanske biskupije. Takav crkveni status Trebinjsko-mrkanska biskupija ima i ove, 2025. godine, tisuću i tri godine nakon prvoga pisanog spomena biskupije koja ima neuobičajen status za crkveno-pravne prilike, a to je činjenica da je biskupija od 1819. godine bez vlastitoga biskupa, tj. od smrti biskupa Nikole Ferića. Kroz ta dva stoljeća bilo je nekoliko pokušaja imenovanja novoga trebinjsko-mrkanskog biskupa, međutim to se do danas nije realiziralo.
Fenix-magazin/SIM/Ivan Marić
