Ljeto je vrijeme kada bismo se svi trebali odmarati i udisati morski zrak negdje uz hrvatsku obalu koju su preplavili brojni turisti.
Piše: Katarina Hrvatin Kotromanić
Osim rijeke automobila na autocesti, rijeke ljudi su u našim gradovima što obećava topliju zimu bez obzira na igre velikog ruskog cara ili zveckanje riječima punim oružja i prijetnja susjednog efendije koji je konačno pokazao pravu ćud i svu raskoš snova Osmanskog carstva iz kojeg mentalno nažalost čini se nije nikad ni izašao.
Vuk dlaku mijenja, …
Mi sad imamo pisanu potvrdu kako vuk dlaku mijenja, ali ćud nikada pa smo prema tomu i spremni odgovoriti na sve izazove, jer ta zemlja pripada i nama, a sa zemljom se ne trguje. O njoj se razgovara s pijetetom prema grudi iz koje smo niknuli. Upravo takvim rječnikom i s tim postavkama Vlada RH na čelu s hrvatskim premijerom Andrejem Plenkovićem nedavno je obišla Bosnu i Hercegovinu, odgovorila na izazove, zagrlila svoj narod i pokazala mu majčinsku ljubav i odanost.
Učinio je to i ministar vanjskih i europskih poslova Gordan Grlić Radman jednako kako to čini od početka svog mandata. Hrabro, postojano, uključivo, odano, jasno i koncizno. No, ako bismo strpljivo prelistali medijske natpise cijenjenih i manje cijenjenih hrvatskih tiskovina, telegrama i inih unatrag 12 mjeseci o ministrovu radu i djelu pronašli bismo udrobljenu paštašutu hrvatskog jala, mrvicu zlobe i nemoći, još malo frustracije i potpuno odsustvo emocije prema vlastitoj zemlji.
Čaša otrova
O, da, ta mržnja prema sebi samima čaša je otrova koja se često nudi i od koje se truju mnogi i upravo ona, ta čaša nuđena iz naoko hrvatske ruke je ono što bi nas kao naciju moglo utišati, prebrisati, preoblikovati. Zato valja znati iz čije ruke uzeti čašu i iz koje čaše piti, s kim nazdravljati, a kome vratiti i čašu i bocu s pratećim pismom svima na znanje. To bi se zvala odgovornost.
No, kod nas svi piju i dok ne pozelene radije šute. Šute i piju posebno ako ne stoji ništa. No, besplatno piće uvijek je najskuplje i to naš radni i neradni puk zna. Ali, svejedno pije. Jednako novinar kao i liječnik, profesor, političar, šofer ili konobar. Svi piju, dok ima, dok se dijeli i dok je besplatno. A, rekli smo besplatno je najskuplje! No, nije važno, neće platit oni već njihova djeca… i tu priča zastaje. Kao i dah.
Pravaška potpora hrvatskom ministru
No, neki dan se javio pravaš Anto Đapić i svojim postom izazvao posebno zanimanje javnosti. On je putem svog facebooka dao punu podršku radu ministru Grlić Radmanu. Napisao je sljedeće:
Ministar vanjskih poslova gospodin Gordan Grlić Radman jedan je od najnapadanijih ministara hrvatske vlade! Odmjerenog, diplomatskog ponašanja, kako i priliči ministru vanjskih poslova pokazao je u svim bitnim situacijama otkako je ministar jasne političke pozicije i državne politike i očito je zbog toga i cilj naše “desnice”, ali i lijeve oporbe, a na brutalan način s njim se obračunava i predsjednik Republike! Spomenuti ću samo nekoliko jasnih političkih poteza ministra Grlić-Radmana zbog kojih je trn u oku svojih kritičara! Kao prvo pokazao je vrlo jasnu poziciju prema položaju Hrvata u BiH, gdje ne odstupa niti za milimetar u obrani prava hrvatskog naroda za njegovom ravnopravnošću i poštivanju međunarodnih ugovora kojih je Republika Hrvatska supotpisnik! Ministar je rezolutno “otresao” Vučića u njegovom pokušaju širenja laži i obmana protiv hrvatskog naroda i to na našem teritoriju! Posljednja inicijativa ministra Radmana kojom pokušava u Austriji ispraviti sramotan čin lokalnih vlasti uklanjanja hrvatskog povijesnog grba sa spomenika Bleiburškim žrtvama posebno je žestoko napadnuta od onih koji u Hrvatskoj zbog antihrvatske djelatnosti ne bi smjeli niti postojatia kamoli biti neki kriterij ponašanja! Zbog svega navedenog smatram kako domoljubna hrvatska javnost treba i mora jasno iskazati potporu ovom hrvatskom ministru! Ja to činim na ovaj način!
Pravaš Anto Đapić je konačno izrekao ono što se moglo očekivati od stranačkih kolega, političkih istomišljenika ili običnih ljudi koji svojom glavom promišljaju vremena u kojima se Hrvatska našla te prepoznaju medijske hajke, podvale ili vrijednosti koje se upravo i napadaju kako bi se sve što je hrvatsko otupjelo i iz te otupjelosti kako bi mogli iskočiti neki zastarjeli, zaboravljeni, prozreli i procvali dušobrižnici koju svoju brigu o Domovini oštre napadajući svaki Vladin korak, a Grlić Radmanov, istraživanja pokazuju, posebno!
Gdje su ljudi?
Gotovo bi neki student mogao napisati završni rad na tu temu iz primjerice kolegija o medijima kojih na našim Fakultetima ima na pretek, no kome je danas u interesu, u ovoj Lijepoj našoj pohvaliti riječ, rečenicu, korak, korake članova Vlade RH, ove Vlade koja unatoč i usprkos virusima, krizama, kataklizmama, vuče, ne da, ne pušta već uspravno ide dalje noseći na leđima sve ove i one kivne, protivne, one sveznajuće, one koji kako je ministar Grlić Radman nedavno rekao „do podne mrze sebe, a od podne cijeli svijet.“
E, da, tih je najviše i nikad im nije pravo, no gdje su ljudi poput Đapića koji će suprotno karakteru prosječnog Hrvata, ukazati na ono dobro, ono potrebno kako bismo svi, ama baš svi pa i oni dušobrižnici, oni dežurni kritičari Vlade RH bili na toplom, na sigurnom. Na svom!
Zato, kolumnu završavam zahvalom Đapiću kao i svima koji znaju prepoznati ćud, čašu, ruku i rukavicu, jer previše je otrova i onih koji besplatnim turama pića našoj djeci skraćuju dan.
Fenix-magazin/SIM/ Katarina Hrvatin
