U subotu, 15. srpnja, na obali rijeke Rajne u Mannheimu održat će se večer poezije na kojoj će autorica Marijana Dokoza govoriti o zbirci “Prijestupnici” koju je napisala zajedno s pjesnikom J.H.Macadom (Josipom Horvatom Macadom).
Večer poezije održat će se na adresi Strandbadweg 1, 68199 Mannheim, s početkom u 19.30 sati u organizaciji Njemačko-hrvatskog društva Croatia Mannheim na čijem je čelu Marija Vincetić Kopić.
Zbirka “Prijestupnici” autora Marijane Dokoza i J.H.Macado, je postavljena kao ljubavni pjev zaljubljenih, čija ljubav je vječna ali zapriječena. Uvjerljivost je postignuta činjenicom kako se radi o dva autora. Osvrt na ovu zbirku pjesama napisali su popularni hrvatski glazbenici Željko Bebek, Peter Grašo i Đani Stipaničev.
Željko Bebek je napisao kako potaknut knjigom, čuje sebe i svoje ljubavi.
– Skoro da se sjećam svake … evo već mi odzvanjaju neka imena puna soka mladosti … i, zbog osmijeha na školskom, i zbog mjeseca, i zbog pijeska uz more, trave pored rijeke, i klupe duboko u parku, zadnje klupe u kinu, ili putovanja u vagonu za Berlin, i sada čujem njen gromoglasni šapat i fakat, uvijek baš ono što sam poželio čuti … volim tu pletenicu istine, prepričane snove … kao slatka ptica mladosti … pa kada zatvorih korice, sretan sto sam raširenih dlanova dočekao da mi među njih s‘neba padne Marijanina poetika, oživjela pisanom riječju pomislih, sreća pa se nađe netko pisati umjesto nas … i još k tome, kao u vodiču kroz snove, uvijek u nju mogu po malo poviriti, ili je iznova popiti cijelu, svaki dan … a ostat će uvijek sjajna … kao što je to, njezino veličanstvo Ljubav …, napisao je Bebek o Prijestupnicima.
Đani Stipanićev je u svom osvrtu, između ostalog, napomenuo kako život doživljava kao trenutak u vremenu kojeg ponekad treba zamrznuti i sačuvati duboko u sebi kako bi hranili ranjenu dušu uhvaćenu u mrežu nemogućnosti za iskreno suočavanje s vlastitim žićem.
Petar Grašo piše kako su se u kaosu svijeta u kojem živimo, pjesnici potrudili sačuvati u škrinjici vlastitog, intimističkog svijeta, dragocjeno poetsko blago.
– Mi čitatelji, kopači tog poetskog blaga, uvučeni smo u fini svijet osjećaja, u isprepletenost dviju duša, ‘putnika u istom smjeru.‘ Čitajući, poželiš uvijek iznova udahnuti te stihove, kao zrak. Ova poetska zbirka nas podsjeća da nikad ne zaboravimo da smo ljudi. Da osim onog oku vidljivog, postoji i ono veće: ono nevidljivo, unutar nas samih, ono što doista jesmo, piše Petar Grašo.
Fenix-magazin/SIM/
