Povlačenje američkih trupa iz Afganistana nakon 20 godina daje naslutiti da Trumpova era unilateralizma nije prošlost. Ono utječe i na američko-njemačke odnose, koje su obilježili brojni usponi i padovi, piše DW.
Nakon što su talibani osvojili Kabul, očajni Afganistanci su se zaputili prema aerodromu u nadi da će biti evakuirani iz te zemlje. Njemačka kancelarka u odlasku Angela Merkel nedavno je izjavila da je situacija „teška, dramatična i užasna“ i da „trenutno djeluje kao da je sve bilo uzaludno”.
Za Njemačku, čije su trupe u Afganistanu provele 20 godina, gubitak ljudskih života i financijski troškovi su bili preveliki. Nakon terorističkih napada u New Yorku 11. rujna 2001. godine, njemačka vojska Bundeswehr odlazi u, kako će se kasnije pokazati, najdužu i najveću međunarodnu vojnu misiju – u Afganistan da pomogne SAD-u. Njemačka se obvezala pomoći u izgradnji Afganistana, ali su te nade sada srušene.
Demokršćanski kandidat za kancelara, Armin Laschet, govorio je nedavno o velikom udarcu transatlantskim odnosima i izrazio čuđenje prema Bidenovim postupcima. „Razočaralo me je kada sam čuo njegovu izjavu 14. travnja da će ispuniti Trumpovu naredbu za povlačenjem trupa iz Afganistana, a da se pritom nije konzultirao sa saveznicima u ovom ključnom trenutku”, rekao je Laschet za „Frankfurter Allgemeine Zeitung” (FAZ) sredinom kolovoza.
„Ovako se gubi povjerenje i dovode se u pitanje američke vojne sposobnosti kao velesile“, rekao je politički analitičar sa Sveučilišta u Regensburgu, Stephan Bierling. „Nakon četiri katastrofalne godine pod Trumpom, imali smo pozitivna očekivanja od Bidena, ali se sada raspoloženje promijenilo.”
Nejednak odnos
Nakon Drugog svjetskog rata, SAD je odigrao ključnu ulogu u tome da se Zapadna Njemačka kao država formira na načelima liberalne demokracije i slobode medija. SAD je SR Njemačkoj jamčila sigurnost tijekom Hladnog rata i pobrinula se da Zapadna Njemačka opstane paralelno s komunističkom Istočnom Njemačkom.
„Amerika je pobijedila Njemačku u Drugom svjetskom ratu, a zatim je kao okupacijska sila pomogla da se izgradi njemačko društvo“, kaže povjesničarka Ruth Hatlapa koja se bavi proučavanjem američko-njemačkih odnosa.
S jedne strane su Nijemci iz Zapadne Njemačke podržavali dublje odnose s Amerikom, ali je s druge strane postojala ogorčenost zbog prevelikog oslanjanja na sigurnosne snage SAD-a. Time se, prema ocjenama ove povjesničarke, stvorio kontradiktoran odnos.
Vijetnam je Njemačka drugačije doživjela
Američko-njemački odnosi su imali i svoje teške faze. Jedan od takvih primjera je rat u Vijetnamu. U Zapadnom Berlinu je 1968. godine oko 12.000 ljudi protestiralo protiv rata. Jedan od njih je bio i pisac Friedrich Christian Delius.
„Postojalo je veliko razočarenje time što Amerikanci, kojima smo se toliko divili, odlaze u rat koji je toliko suprotan njihovim načelima. Uzburkali su naše strasti, baš kao i strasti stotina tisuća američkih studenata“, rekao je Delius za nacionalni javni radio-servis „Deutschlandfunk“, osvrćući se na događaje od prije 50 godina.
SR Njemačka je odbila poziv SAD-a da sudjeluje u ratu u Vijetnamu. Umjesto toga, Nijemci su krenuli u humanitarnu misiju i poslali brod pun medicinske opreme u ratnu zonu 1966. godine, pod pokroviteljstvom njemačkog Crvenog križa.
Drugi udarac američko-njemačkim odnosima je bio 2003. godine. Tadašnji američki predsjednik George Bush je inzistirao da se Njemačka pridruži ratu protiv režima Sadama Husseina u Iraku, na što je tadašnji ministar vanjskih poslova Joschka Fischer iz Zelenih izjavio sada već legendarnu frazu: „Niste me uvjerili!”
Sumnje oko opravdanosti rata s Irakom je izrazila i njemačka obavještajna služba. „Prema našim informacijama, razloge koje je Colin Powell predočio Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda nisu opravdani i pritom su netočni“, izjavio je za list „Die Welt” tadašnji predsjednik BND-a, njemačke obavještajne agencije za inozemstvo, August Hanning.
„Greške koje je SAD napravio i danas imaju posljedice. Konflikt između muslimana sunita i šijita, uspon terorističkih organizacija poput Al Kaide i ISIS-a, političke nestabilnosti”, rekao je za TV-postaju „n-tv” Rolf Tophoven, analitičar koji proučava terorizam i sigurnosna pitanja na IFTUS institutu za prevenciju kriza,. „Ne bismo imali migrantsku krizu da u toj regiji vlada mir. Ljudi ne bi morali bježati u Europu”.
Udarac transatlantskim odnosima
„Situacija u Afganistanu je natjerala one koji su imali velike planove za transatlantske odnose na preispitivanje tih odnosa”, kaže Bastian Giegerich s Međunarodnog instituta za strateške studije. „Njemačka umiješanost u nedavne događaje čini stvari još bolnijim, jer su pomiješani osjećaji poraza, razočaranja i poniženja.“ On je dodao da je pad Kabula kristalno jasno pokazao Njemačkoj i europskim silama da one nemaju vlastite mogućnosti da izgrade neovisne strategije – neovisne o SAD.
Nakon nedavnih događaja u Afganistanu, sve su glasniji i pozivi za njemačkom i europskom vojnom neovisnošću. „Europska unija mora biti u stanju reagirati i bez američkog partnera. Mi moramo biti u stanju da osiguramo aerodrom u Kabulu, pa i sami”, rekao je kancelarski kandidat Unije CDU/CSU Armin Laschet u intervjuu za FAZ.
Kada je Bidenova administracija preuzela vlast u SAD-u, on je pozvao Njemačku i ostale europske partnere da zauzmu čvršći stav prema Rusiji i Kini, u nadi da će mobilizirati Europsku uniju da se jače zauzme za očuvanje liberalne demokracije.
Prema ocjenama političkog analitičara Giegericha, odlazak trupa iz Afganistana je možda bio kontraproduktivan. „Njemačka i Europska unija na misiju u Afganistanu gledaju kao na čin solidarnosti s SAD-om. Mnogi će se na to osvrtati i pomisliti – ‘eto, uradili smo to za Amerikance i pogledajte kako se završilo.'”
Fenix-magazin/MMD/DW
