Početkom prosinca trebali bi se održati izbori za predsjednicu ili predsjednika države. Ovaj put nešto ranije nego inače, jer Hrvatska 1. siječnja preuzima predsjedanje Europskom unijom. Dotad bi taj cijeli proces trebao biti završen.
Piše: Kristijan Bodrožić
Čeka se još samo odluka Vlade i raspisivanje izbora. Nakon toga kandidati počinju skupljati potpise. Ali, već sada je postalo jako zanimljivo. U ovom broju ću se osvrnuti na sljedeća tri kandidata.
Kolinda Grabar-Kitarović
Aktualna predsjednica svojim istupima u zadnje vrijeme zgraža veliki dio javnosti. Navodnim objašnjenjima o astigmatizmu u Kninu i dosta veselo, reklo bi se malo zagrijano, pjevanje s Hrvatima u SAD-u, jača sumnje u neki problem.
Vidjeli smo da je njena kampanja 2015. bila puna praznih obećanja te su birači, opet, pali na tu priču o Hrvatskoj na svjetskom vrhu. Nadam se da su birači naučili lekciju i da napokon znaju kakve su predsjedničke ovlasti.
Predsjednica svojim istupima dovodi u veliko pitanje njen osobni kredibilitet. Te izjave čak ne treba ni nabrajati, jer su dosta besmislene i nemaju nikakvog utemeljenja. I najneukiji čovjek to uspije raskrinkati kao laž i, što bi se u narodu reklo, „trkeljanjem“. Grabar-Kitarović je prokockala i svoje povjerenje u desnom krilu HDZ-a, što će sve glasove donijeti Miroslavu Škori. Trenutan rejting joj isto ne ide na ruku. Trenutno 52% građana ne odobrava njen rad. To je sve posljedica lošeg okruženja, nekada sramotnim ponašanjem i loše promišljenim izjavama.
Miroslav Škoro
Što posebno reći? Mislim da ga svi poznajemo kao pjevača s dobrim glasom, uspješnog biznismena i bivšeg člana HDZ-a. Svojim nerealnim zahtjevima za povećanjem ovlasti, opet udara na onaj hrvatski nacionalni ponos, dobro znajući da će na tome dobiti glasove, a na kraju i da bude izabran, neće uspjeti u svom naumu. Nema okretanja politike u našem demokratskom poretku bez Sabora ili parlamenta – jednostavno nema. Škoro još nije shvatio bit te funkcije i imam osjećaj kao da živi u nekom idealnom svijetu, gdje nema problema, pa je najbitnije povećati predsjedničke ovlasti. Njegova kampanja miriši na čisto politikantstvo i veliki PR projekt. Niti smrdi, nit´ miriše – što bi se u narodu reklo.
Zoran Milanović
Bivši premijer i bivši predsjednik SDP-a, opet je čovjek koji je okupio potporu te stranke. Čovjek, čiji karakter svi znamo. I baš zato i zasluženo vodi svoju kampanju pod sloganom „Predsjednik s karakterom“. Zašto? On je bio zadnji premijer koji je vodio politiku vodeći se samo hrvatskim interesima. Njega sitne provokacije iz susjednih zemalja nisu pokolebale i, što je najbitnije, za vrijeme svog premijerskog mandata nije izdao Hrvate u BiH. Brinula se o njima i s prvom Vladom u povijesti koja je pokrenula Državni ured za Hrvate izvan domovine. Provodio je najbolju politiku za Hrvatsku u brojnim pogledima. Čak su i neovisna istraživanja pokazala da je ta Vlada provela najsnažniju fiskalnu konsolidaciju i dovodila državu u red. Vidjeli smo da se lako rješavao svojih suradnika, protiv kojih je pokrenuta bilo kakva istraga ili sumnja u kaznena djela. Usput, Plenković je apsolutna suprotnost Zorana Milanovića.
Milanović je čovjek koji može vratiti dostojanstvo toj funkciji i zasigurno će biti dobar korektiv Vladi i društvu. On nikada nije šurovao s neprijateljima i ne može mu se podbaciti djelovanje protiv Hrvatske. Neke greške su nepopravljive i sustižu ga, ali su to sve objašnjive stvari i kada se sagleda iz svakog ugla, opet se ispostavi da je bio ispravan.
Očekujemo i službene kandidature. Ovo će biti zanimljiva jesen.
Fenix-magazin/Kristijan Bodrožić
