Frustriran činjenicom da u današnje vrijeme u kojem prevladava moderna tehnologija, gdje je sve više manje u digitalnom zapisi, javio nam se čitatelj Z.G., kojem nije jasno “kako je moguće da hrvatskim diplomatsko-konzularnim predstavništvima treba najmanje 10 dana za promjenu mjesta glasovanja”.
Pismo čitatelja Z. G. (podaci poznati redakciji FM) prenosimo u cijelosti:
Zamislite situaciju da trebate iznenadno na put, npr. u Njemačku upravo u tjednu kada se održavaju parlamentarni izbori. Pritom ne želite propustiti svoju građansku dužnost na koju nas i svi političari pozivaju: molimo, izađite na izbore i glasujte!
No, ako želite i u praksi primijeniti i iskoristiti to pravo, nailazite na nepremostivu prepreku. Rok podnošenja zahtjeva za promjenu birališta je slovom i brojkom 10 deset dana! Za što? U obrascu koji treba popuniti i potpisati se traže: OIB, ime i prezime, obje adrese stanovanja, tel. br, e-mail adresa… Jako puno podataka koje nerado dajem jer ne znam kome mogu dopasti u ruke.
Uglavnom, nepotpisani odgovor iz veleposlanstva e-mailom je bio negativan jer se nisam javio u predviđenom roku. Znaci, u digitalnom vremenu u kojem se upisom OIB-a i imena u sekundi vidi da sam u biračkom spisku i imam pravo birati, diplomatsko-konzularnom predstavništvu, ovaj put konkretno Veleposlanstvu RH u Berlinu, treba najmanje deset dana. Za što? Koriste li možda konje i kočije za prijenos informacija?
Zanimljivo bi bilo znati koliko zahtjeva za promjenom birališta zaprimi veleposlanstvo? Njihov promptni odgovor da sam propustio rok govori da bi se našlo vremena i za banalnu promjenu birališta.
Kao zaključak nameće mi se misao da je vladajućim strukturama u Hrvatskoj iseljeništvo zadnja rupa na svirali, njihova prava se gaze diskriminirajućim, životno udaljenim, neprovedivim odredbama s nerealnim rokovima.
Demokratsko, napredno društvo kakvim se Hrvatska voli predstavljati treba omogućiti svakom njenom građaninu jednaka prava. U ovom slučaju bih ja bez ikakve prethodne registracije i ponižavajuće procedure trebao moći glasovati svugdje sa važećom osobnom iskaznicom ili kojim drugim valjanim dokumentom, ili dopisno.
Na kraju ovaj odnos pokazuje da je zakonodavcima u Hrvatskoj iseljeništvo zapravo strano tijelo, nešto poput neprijateljske emigracije kojoj se zakonski treba i mora onemogućavati sudjelovanje u političkom i svakom drugom životu u Hrvatskoj, osim možda slanja novaca, stoji u pismu čitatelja Z.G..
Fenix-magazin/MMD
