Drago mi je da se netko od Hrvata, poput dr. Jure Burića, usudio komentirati skretanja s pravog puta u Katoličkoj crkvi. Nije to od jučer. Crkva zaslužuje itekako ozbiljnu kritiku zbog tolerancije neprihvatljivog.
Piše: Željko Mršić
Često se u Crkvi čuju infantilne izjave o općoj ljubavi. Kao da smo, ne daj Bože, postali napušeni hipici. Isus je rekao da ga ljube oni koji ga slijede. Ekumenizam nema smisla ako ne vodi približavanju katoličkoj vjeri nego razvodnjavanju do relativizacije svega na čemu počiva vjera. Možda ne treba inzistirati na teološkim raspravama o svakoj riječi, ali i druga krajnost ne vodi nigdje.
Ako su Papi prihvatljivi islam ili neka druga religija, zašto ne kaže otvoreno u čemu je onda prednost katoličke vjere? Ili je to sve samo stvar okolnosti?! Papa Franjo i Crkva su prešutno zanijekali Isusovu tvrdnju: Nitko ne može doći Ocu osim preko mene.
Pa njemačka Crkva je na najvišoj razini otvoreno odstupila od Crkvenog nauka i morali bi biti svi redom ekskomunicirani. I neki u Austriji i drugim državama gdje se potiho zanemaruje i ignorira Papa i učiteljstvo Crkve. Neke pojave su običan sotonizam.
NISMO SVI ISTI: Strah me jer ne razumijem neke postupke Katoličke crkve
Papa Franjo se formalno protivio nekim pojavama, ali stvarno to nije zaustavio. Nema govora o neznanju. Ako nije imao snage ili autoriteta onda se trebao povući kao i papa Benedikt kako je na trenutke i obećavao.
Neki svećenici traže skupe motore i aute i lagodan život (a i neke časne uživaju u vožnji ili TV emisijama). Priča se samo o hrani i receptima, nigdje pokore ni posta. Ugađanje takvim vjernicima neće nikoga spasiti. Takvi samo štete Crkvi, a vjernike zavode na krivi put.
Ako u Vatikanu strahuju od gubitka pastve (financiranja Crkve) u modernom svijetu, onda će se ta strahovanja zasigurno ovako ostvariti gubitkom povjerenja u nepromjenjivost vjerske istine. Neprijatelji su uvidjeli pasivan i popustljiv stav Crkve pa još više traže odstupanje i povlačenje pred svjetovnim zahtjevima.
Isus Krist nije se zalagao za prihvaćanje svega i svačega ili masovnost u Crkvi nego je govorio o kršćanima koji su sol zemlje, a ne bljutavost. Gospodin je uostalom sve to već znao. „Ali kad Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji?“ (Lk 18,8)
Na koncu, moram reći kako se ne bojim takvih pojava. Jasno mi je kamo ovo sve vodi i ne zanosim se naivnim obećanjima o sretnom svršetku. Nema spasa ni za mnoge u Crkvi.
Fenix-magazin/SIM/ Željko Mršić
NAPOMENA: Stavovi izneseni u pismima čitatelja, kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i nužno ne odražavaju stav redakcije portala
